Ako smatrate da sam preburno reagirala na uloške, počujte ovo. Danas sam pop...(smije li se na blogu beštimat?), uglavnom planula kada sam uočila da je Marija Terezija uzela moje Gogoljeve Mrtve duše(knjiga), makla oznaku koju sam ja stavila, i stavila je na mjesto di je ona stala (naravno sve bez mog znanja). Glupo? Slažem se. Ali, molim da se uzme u obzir da ja jednu knjigu čitam po godinu dana, i nekad imam stanake između čitanja od čak nekoliko mjeseci. Meni je oznaka straaaaaaašno važna. Sada nemam pojma di sam stala, što znači da ću morat knjigu čitat ispočetka. Sasvim je jasno da ako je ovdje ko lud, to sam onda ja. Međutim, imam ja pravo na to s obzirom da se radi o mojoj knjizi.
I kad okrenem se često, gledam iza sebe, shvatim u životu ništa više nemam.... Prepoznajete li stih? Ako je vaš odgovor potvrdan, čestitam, luzer ste.
Moram krenuti dalje (da mi je znati samo po koji put to kažem), ali ovaj put ozbiljno. Dosta je bilo Marije Terezije, njene trudnoće, njenih komentara, njenog spominjanja.
Na blogu sam, naime, da objavim nešto vrlo važno. Što li ono?
Ah, da. Čitala je nečiji blog da vidim kako to drugi čine, i ova samo o ljubavi.
Mrzim ljubav.
Eto, to je bilo bitno reć, sad grem.... Ne znam, nekako gubit vrime.
Post je objavljen 05.06.2005. u 21:25 sati.