U međuvremenu, poradi olakšanja teške situacije kod Bagrationa, Kutuzov je zapovjedio 1. konjaničkom korpusu i strašnim Kozačkim pukovnijama da udare na lijevi bok i pozadinu Napoleonove vojske, a istodobno uputio je 2. korpus da ojača lijevo krilo. Pristizanjem Napoleonovih glavnih snaga oko 1000 ponovljen je napad na Bagrationove redute i oni su ponovno u rukama francuskih postrojbi, ali je knez Bagration sada poslao sve svoje pričuve i pojačanja, te ponovno preoteo Bagrationove redute. Napoleon priprema slijedeći napad, pa ojačava napadnu skupinu 8. korpusa s još oko 400 topova. Sada je promijenjen odnos snaga, dok Bagration ima samo 300 topova ostale su mu postrojbe duplo slabije od Napoleonovih. Razvila se žestoka kanonada koju su izmijenili francuski i ruski topnici oko Bagrationovih reduta, a francuske su postrojbe tek nakon osmog pokušaja ponovno zauzele Bagrationove redute i pri tomu pretrpjele strašne gubitke. Na drugoj strani teške gubitke imale su i Bagrationove postrojbe, ali je Bagration ipak s ostacima svojih postrojbi krenuo na još jedan juriš oko 1130 s namjerom da ponovno preuzme Bagrationove redute, ali je u tom napadu knez Bagration smrtno ranjen. Ruske postrojbe sada su prisiljene povući se na druge položaje istočno od Semjonovskog potoka, a dva pokušaja francuskog pješaštva da ih otjeraju s tih novih položaja nisu uspjela, ali su ipak zauzeli selo Semjonovskoje. Napoleonovo topništvo postavilo se na obali Semjonovskog potoka, a glavni napor sada je usmjeren na utvrđenu bitnicu Rajevskog i to s tri smjera. Nekako istodobno, oko 1200 iznenada se pojavilo rusko konjaništvo na lijevom boku francuskih složaja i tamo izazvalo metež i pomutnju, pa je Napoleon prisiljen obustaviti napad na bitnicu Rajevskog i zapovjediti Boarneu da vrati svoju diviziju koja je već prešla rijeku Koloču. Sve ovo, a poglavito napad ruskog konjaništva izgleda da je spasilo ruske postrojbe, jer je Napoleon morao presložiti svoje postrojbe i tijekom toga je izgubio dva sata, a taman je toliko vremena bilo potrebito Barklaj de Toliju da prebaci svoj 4. pješački i 2. konjanički korpus u područje bitnice Rajevskog. Nakon što je otklonjena opasnost za lijevo krilo, Napoleon je oko 1400 sati zapovjedio obuhvatni napad na bitnicu Rajevskog. Ovdje su također utvrde prelazile više puta iz 'ruke u ruku'. Napokon oko 1600 Napoleonove su postrojbe izbile u pozadinu bitnice Rajevskog i time su ruske postrojbe prisiljene na povlačenje na crtu selo Gorki nešto istočnije od sela Utice. Ponovno su francuske postrojbe htjele potisnuti ruske s tih novih položaja, ali nisu uspjele. Oko 1800 Napoleon je zapovjedio prekid napada, a odbio je prijedlog svojih maršala da angažira gardu, jer nije želio istrošiti svoje posljednje pričuve bez sigurnog uspjeha. Tako je bitka kod Borodina, vojnički gledano, ostala neriješena, iako su obije strane svojatale pobjedu. Napoleon je zapisao i time jasno dao do znanja o ishodu bitke: 'Najstrašnija od svih mojih bitaka koje sam vodio pod Moskvom. Francuzi su se u njoj pokazali dostojni da pobjede, a Rusi su se pokazali dostojni da ostanu nepobijeđeni.'
Na kraju i pored svih svojih ogromnih gubitaka (55 000 ranjenih i poginulih među kojima je i 47 generala) Napoleon nije postigao glavni cilj. Kutuzov koji je također pretrpio teške gubitke (44 000 poginulih i ranjenih među kojima je i 23 generala) ipak je uspio očuvati svoje glavne snage od uništenja i pri tomu znatno oslabiti Napoleonove postrojbe, a sve to će biti vidljivije u kasnijim bitkama. Kako je obaviješten o obostranim velikim gubitcima Kutuzov zna da Napoleon ima još snage jer nije izgubio svoju pričuvu, pa 8. studenog zapovijeda svojim prepolovljenim armijama da se stanu povlačiti prema Moskvi, a već je tada riješen napustiti Moskvu bez bitke, ako ga Napoleon bude slijedio. Njegovo uvjerenje da rat nije izgubljen ako je pala prijestolnica, najvažnije je da postoji vojska koja je očuvala svoje snage. Ovaj je put to njegovo razmišljanje prihvaćeno, pa se s vojskom iz grada povuklo i stanovništvo prema Tarutinu. Nakon kraćih bitaka s ruskim zaštitnicama koje su se brzo povlačile. Napoleon je 14. studenog ušao u potpuno pustu Moskvu. Taj ulazak u pusti grad djelovao je na Napoleona i njegove vojnike doista poražavajuće. Nedugo nakon toga planuli su veliki požari, dijelom su ih izazvali građani Moskve i same gradske vlasti, a dijelom su za njih krivi i nepažljivi francuski vojnici koji su se htjeli ogrijati u gradu. U tom velikom požaru uništeno je 3/4 'vječnog grada', a time je uništen i veliki plijen koji je Napoleon očekivao u Moskvi.
Post je objavljen 05.06.2005. u 21:29 sati.