Pregled posta

I'm letting go everything i once loved

najgore od svega mi je kada u biti shvatim koliko sam ja bespomocna,koliko smo svi bespomocni.to je onaj zid pred koji svatko malo dodem i neznam se suociti.neznam se suociti sa cinjenicom da smo svi mi u biti samo bespomocne marionete u rukama sudbine i jedino sto nam u nekom trenutnku preostaje je gledati kako zivot nama ili drugima zadaje teske udarce........ili zazmiriti pred sudbinom drugih i pokazati svoju nehumanu stranu..........
daklem,moja draga draga jako draga prijateljica saznade da joj best frend odlazi zivjeti u ameriku i uzasno joj je tesko.....i ja ju razumjem i mozda cak najvise od svih,jel meni je moja najbolja prijateljica iz vrtica i prvih razreda osnovne umrla,i jos se uvijek nemogu suociti sa time....a kada netko odlazi zauvijek,to je na neki uvrnut nacin slicno,jel kvragu nema ga vise u tvojoj blizini,ponekad je dobro znati da je neka osoba tu,makar nije tjelesno prisutna ali znas da ako ti treba samo uzmes telefon i nazoves ju i onda si smiren,a kada ona ode...kada ona ode daleko,to je neizvedivo........ponese dio tebe sa sobom i ti se osjecas tako samo...........