Prevrat na bloghaeru: Kokoš bez Poante na naslovnici!
Dok je Jezdimir vrijedno učio, na blogu je očito bila živa parada.
Onaj aktivist Rock uspio ga je ugurati na Naslovnicu, vjerojatno da bi se iskupio za recenziju, a možda i zato da ispadne kako je on otpočetka bio u pravu glede onog pokliča 'Jezdimira na naslovnicu!' (nisam ga još skroz prokužila, pa ne znam koji ga porivi pokreću.).
U svemu tome, nekoliko je bitnih stvari:
1. Od naslovnice i bilo kakvih lista odustala sam prije više mjeseci, kad sam shvatila da uredništvo uopće ne benda neke moje možda ponajbolje postove koje sam im ljubazno forvardirala. Tim više sam sigurna da je ovo sada sve Rockovo maslo, jer many moons have passed od kad sam zadnji put nešto proslijedila.
2. Svojedobno me, još dok sam bila mlada i opsjednuta, jubavnajveća tješio kad sam životinjski ridala i kroz krokodilske suze urlala 'zašto mene niko neće maknit s freš liste bu-hu-hu-hu, a ja tako lijepo pi-i-i-šem (duboko ušmrkavanje, jubav slaže gadljivu facu bez susprezanja, jer misli da ga ne vidim)... ja sam nebrušeni dija-ma-a-a-nt, vidi me kako sam dobra, vidi, vidi (jubav jedva suzdržava smijeh, ali zna da mu slijedi pucanje Hooverove brane i provala hektolitara suza ako, makar na sekundu, pokaže da mu je sve to za popišat se u gaće) *plač, šmrc, sob*.
3. Histerični ispadi pod 2. prestali su kad sam shvatila da me ionako čitaju svi ljudi koje ja čitam i koje cijenim. Jer ja čitam samo one koji dobro pišu, a za ostale me jako nije ni briga.
A od sad čitam i Rocka, jer me stavio na naslovnicu, pa osjećam moralnu dužnost.
Dok sam se nekad raspamećivala kad bih dobila pohvalni komentar od nekih mojih favorita s one najkul liste, sada me svi komentari jednako vesele. Osobito me veseli činjenica da me ne čitaju polupismeni tinejđeri, što je vjerojatno zato jer im je izričaj malo prenaporan, a i ništa se zanimljivoga ne događa kod Jezdimira po pitanju 'jučer sam vidla dva prezgodna dečka, i jedan me tak gledal da... tipfeler, tipfeler, tipfeler, gramatičke nuklearne katastrofe, pravopis na razini Marijanske brazde i ostalo'
Iskoristit ću ovu trenutnu planetarnu popularnost za PORUKU DJECI:
Draga djeco, vi koji još idete u školu i imate hrvatski jezik (a znam da ga imate, jer je u programu sve do kraja srednje škole) biste, što se gramatike i pravopisa tiče, morali rasturati guzice nama koji smo iz škole davno izašli. Dok mi imamo izgovor, vi ga po tom pitanju nemate i možete se sramit odmah svi koji nam ih ne rasturate.
Zadnje raspamećenje sam doživjela kad me i cijenjeni Jesus stavio na svoju listu, jer nisam mislila da je on među čitateljima, s obzirom na to da rijetko ostavlja komentare. Ali eto.
3. Ono što je možda najbitnije, netko je dao 3,66 kune za mene.
To je više nego što je jubavnajveća potrošio na mene na našem prvom spoju. Zapravo, lažem, dao je dvije kune za slanac i dvije za parking na Jarunu, a to je 4 kune. Ne, nismo išli na fukodrom, nego mi je on prodavao maglu o somu Juri na onom drvenom molu. I dan-danas mi dođe toplo oko srca kad se toga sjetim, a kad mu to kažem, on obavezno zaurla 'Pa kad ti nisi htjela ništa piti!!! Ja sam te nudio tri puta!!!' Neka uđe u zapisnik da me stvarno nudio. Ah, ljubav divna stvar kad je najveća.
Nego, 3,66 kune je netko dao.
Kako mi je teško vjerovati da bi to učinio netko tko me ne pozna, padaju mi na pamet tri osobe iz stvarnog života, koje znaju za Jezdimira Uskokovića. Jubav, pajdo Rojal i moja obožavana mala sestra.
Međutim, jubav je u dalekim inozemstvima, pa on otpada.
Pajdo Rojal, taj odustajatelj od bloga, je ovaj vikend doduše u Zagrebu, a nije taj kompjutera ni vidio kad cijelo vrijeme trči s jedne kave na drugu. Dakle i on otpada.
Moja sestra... ona je zapravo na mobitelu vječito dekintirana, plus me i mrzi, pa bi vjerojatno prije dala 3,66 kune za blog Mislava Bage. Zapravo, ne znam zašto sam ju uvrstila u opcije.
Dakle, neka se javi odmah onaj tko je iskeširao, ako je cura, idemo na kavu, a ako je dečko, ne idemo nikam, jer bi me jubav skratio za tikvu i imao bi potpuno pravo na to, jer sam u okovima najslađim i nemam što s obožavateljima pit kavu.
Izdajem i TJERALICU - onaj tko cinka tog rastrošnika, dobije priču po narudžbi o temi koju sam izabere.
Ali, NE RADIM erotsku tematiku, politiku, sport, književnost, religiju, a bogme niti rasprave o smislu života. Dakle, u biti može dobit samo besplatan pravni savjet u obliku sastavka.
Ali, NE RADIM gruntovnicu, naknade štete, trgovačka društva, obrane kasapećih ubojica, niti dosadne predmete koji počinju sa 'Prošle godine sam sklopio ugovor o zajmu s...', 'Moja zla jetrvaumrla je ostavivši meni i mojem bratu oporučno...' ili 'Imam dobrovoljno mirovinsko osiguranje pri...'
...zzzzzzz-kh-kh-hrk-zzzzzzz...
Sve ostalo može.
4. Iako je broj komentara nenormalno skočio od kad se Jezdimir u liku kokoši kočoperi na naslovnici, vidim da su to više-manje moji stalni posjetitelji u svojstvu čestitara ili slično, plus par za ljudi koje, iz viđenja, odmah po nickovima znam da nisu bezveznjaci. Dakle, navala nepismenih pohotnih tinejđera je u potpunosti izostala, hvala providnosti ili kako bi Kolačić rekla, Zeusu Gromovniku i Svetoj Paraskevi (vjerojatno zaštitnici nepismenih dvanaestogodišnjih pisaca).
Dakle, to bi bilo to što se tiče ovoga, a ako je netko slučajno opet pronašao Poantu u ovom tekstu, neka mi brzo javi, jer moram naći načina da se otarasim tog virusa.