Marketing
danas ću pisati o malo ozbiljnijoj temi.o osjećajima teenagera koji nemaju mjesto pod suncem.prilično sam sigurna da pripadam toj skupini.ne znam zašto;što sam ikada ikome napravila.
Moji razlozi(lakše mi je prihvatiti da sam ja kriva):
~moja vjera(ak se ateizam može nazvati vjerom)
~moji stavovi
~moje uši(tj.moje naušnice)
~moja tolerancija
~to što mrzim tračati
~itd.:-)(((
tko je uopće izmislio školu.većinu životnih lekcija naučimo poslije u daljnjem životu.ona ne služi ničemu osim tome da se teenageri osjećaju napuštenim(ne svi,ali većina).
govorim iz osobnog iskustva.recimo,mene je škola natjerala da lažem svaki dan i svoju psihičku bol pretvorim u fizičku.znam da će ovo iznenaditi sve one koji misle da me poznaju,ali istina je.nekad se režem da manje boli a nekad da bilo što osjetim.znate što je najčudnije?nitko dosad nije primjetio moje rane.a to je tužno jer očito ih nitko ne želi vidjeti.svaki dan sve više trunem i svaki dan sve više boli.ljudi,imam rak srca...help!?!?!?
Post je objavljen 05.06.2005. u 17:08 sati.