Marketing
AUTOMOBIL I MALA VJEŠTICA
Kad smo ulazili u lokal, pitam ga kako to da se lokal zove Bednja, a Bednja je dolje, prilično udaljena. Kaže, da je lokal nekad bio na Bednji, a kad su se preselili ovamo, ponio je sa sobom i ime lokala.
Uskoro nam se u razgovoru pridružila i njegova žena Verica.
No, što tupiš, već čujem glas gunđala u sebi. Koji te je to putopisni biser natjerao da činiš čovjeku reklamu zbog čaše hladne limunade?
Pa, evo priče.
Krešo me pitao kamo ću sve dalje i ja u jednom trenutku spomenuh Vinicu, Opeku i grofa Bob Bellesa. I, razvi se priča. Spomenuh da je Bon Belles prvi uvezao automobil u Hrvatsku, a Krešo će:
- Moja je baka u doba Bon Bellesova automobila bila djevojčica. Mi smo iz ovih krajeva. Ona je sa svoja dva brata sjedila na brijegu i gledala dolje na ovu cestu, koja nije bila, naravno ovakva nego prašnjavi puteljak. Baš u to doba, kako bilježe ondašnje novine, grof Bon Belles je automobilom došao u Novi Marof. I tako je moja baka vidjela taj auto. Auto su vidjela i njena dva brata, ali ona je dotrčala prva u selo i pohvalila se da je vidjela kočiju koja su jurila cestom, a da je nisu vukli ni konji, ni volovi. Naravno, otac ju je istukao, a kako je ona bila uporna, otac ju je zatvorio mjesec dana u kuću. Plašio se, naime, da je župnik i seljani ne optuže da je vještica. Jer tko je u to doba, a bijaše početak dvadesetog stoljeća, vidio da se kola mogu kretati bez konja ili volova?!
- A zašto je njena braća nisu podržala? Pa i oni su vidjeli ono što je ona vidjela!
- Jesu, ali kad su vidjeli da je ona dobila batine, onda su šutjeli, jer, kako mi je baka rekla, njen otac (moj pradjed) imao je prilično tešku ruku.
Post je objavljen 05.06.2005. u 15:12 sati.