Marketing
Kiša, prohladno, vjetar! To me nije spriječilo da učinim ono što nisam 5 godina mogao učiniti: istrčati po asfaltu, kroz grad, 12 kilometara, bez nekog naročitog napora.
Ostavio sam Lori kući, jer kad ona ugleda kišu, mogu je jedino tenkom izvući vani. Krenuo sam lagano prema Zametu, onom rutom koju u sebi zovem "Novogodišnja ruta", jer sam je uvijek trčao ujutro, nakon dočeka Nove godine, dok svi još spavaju, rijetki prolaznici djeluju omamljeno, a ja se osjećam ko bog, naprosto neuništiv.
Nisam zastajkivao, disao sam lagano, bilo je prohladno, ali sam se svejedno obilno znojio. Kvadricepsi su me boljeli, što nije ni čudo nakon onakvog posla sa Fićom. Čudo je da sam mogao sve ovo istrčati.
Na povratku sam počeo osjećati laganu bol u lijevom kvadricepsu, morao sam ubrzati da mišić dobro ugrije i bol je nestala, ali sam zbog toga oko 20 m morao lagano hodati uzbrdicom: zbog ubrzanja ostao sam bez daha.
Ispred zgrade sam ponovo bio točno nakon 1 sat i 5 min. Nije loše, ima tu 12 km tvrdog asfalta, semafora, automobila, i da ne nabrajam: sve to utječe na brzinu i raspoloženje trkača.
Puls mi je bio 148 u minuti, odmah se spustio ispod 100, još dok sam visio na šipci ispred zgrade koja inače služi za mlaćenje jadnih tepiha, sprečavajući na taj način bolove u leđima. Svaki je moj udarac nogom u tvrdi asfalt težak ništa manje nego 300 kg. i treba sve to izdržati, zbog toga su sve preventivne radnje dobro došle i preporučljive.
Baš kao što sam i planirao, na kraju mjeseca ću biti spreman za polumaraton, naravno, pod uslovom da ne trčim protiv vremena. Cilj je samo istrčati polumaraton, vrijeme je nevažno!
Ostatak dana ću provesti ljenčareći, zaslužio sam, a siguran sam da će se i Lori tome obradovati. Vrijeme i onako nije ni za što drugo!
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
Post je objavljen 05.06.2005. u 13:17 sati.