Red tamnih polugolih ljudi pokrivenih krpama, siluete na planini, hodaju prema strmini. Red je neprekinut, hodaju u savršenom redu, korak po korak, sunce im obasjava noge. Sa svih strana glasa se smijeh, plać, pjesma i buka. Neki u redu u rukama puštaju zvukove iz sretnih instrumenata. Tužne note i barei, krvavi prsti i promukli glas. Neki nose štapove kao treću nogu, dok drugi na leđima nose izpopunjenje torbe iz kojih vire trofeji, fotografije, fotoalbumi, pa čak i ruke. Neki na grbama nose ljesove. Neki vuku životinje na uzici. Neki pak ne nose ništa, i nije im neugodno kad ih ljudi gledaju. Zlatne cipele šeširi sjajili su poput putničkih znakova. Novac curi iz rupa na prepunim vrećama. Popunjuju pod sa svojim nepotrebnim brojevima. Gaze po njima, hodaju svojim putem. Red se zaustavlja samo jednom, kada se Reagher zaustavlja i podiže prljavu novčanicu sa poda.
«jesi li ti normalan?!» viknuo je niskim tonom Brutto iza Reagherovih ramena.
«pogledaj ovo,» odgovorio mu je Reagher držajući novčanicu u rukama. Svjetluckala je prozirna u suncu, «zar smo za ovo toliko žudili?»
«jesmo Reo, ajde hodaj, zaustavljaš red.» Gurkao ga je Brutto.
Nastavili su hodati. Bosi, ostavljali su ljudske tragove po prašini. Reagher nije prepoznavao lica oko sebe. Bili su to ljudi poput njega, no toliko različiti. I nitko od njih ga nije pozdravljao. Bio je sam okružen ljudima. Brutta je upoznao prije par dana. Bilo je lakše hodati ako je netko pored njega, netko sa kojim je mogao razogovarati. Nisu, ipak, našli neke zajedničke teme, ali vrijeme se uvijek mjenjalo u njihovim oćima, stoga su imali o vremenu. Brutto se predstavio kao snažan, mudar i prosvjetljen momak, i pričao mu o kako je ušao u red dok je bio mlađi, i kako su ga voljeli i cjenili. Reagher se pitao tko ga je volio i gdje su ti ljudi sada? Kada je on ušao u red nitko ga nije pogledao, bio je sam kao i sada. Smješno, u biti, kako se stvari ne mjenjaju. I nisu se mjenjale svo ovo vrijeme, dok se nije zaustavio da bi bolje pogledao u nebo. Brutto ga je pogurnuo i zvijezde su nestale.
Negdje u daljini, čuo se glas mlade djevojke. Pričala je o pravdi i seksu. Čudna kombinacija. Zapravo, Klyn je sam pecala pažnju. Nije htjela biti sama u redu. Teško se okrenuti u redu, no Reagher ju je vidio, lijepu i nasješenu. Nije pripadala u redu. Njegov pogled bio je prekinut zvukam urlika u blizini. Bio je dug, dubok, i padao je sve niže i niže.
«napokon.» jauknuo je Brutto.
Ispred, vidjeo se kraj reda, i ljudi koji su jedan po jedan padali sa litice. Neki su vrištali, neki su bili mirni. Neki su stali od straha ali su bili gurnuti svejedno, pa su i oni urlali. A i oni za njima. Reagher nije znao kakav je pogled sa litice. Nije znao što je dolje. Doduše, nije znao što je sa druge strane litice. Bojao se. I taj strah ga je gurao ksebi, jedan po jedan.
«Brutto, moramo li nastaviti?»
«Šuti i hodaj.»
Pre brzo. Cijeli hod je prošao pre brzo. I sada, njegov red je dolazio. I nije bilo ništa što je mogao napraviti. Uskoro, gledao je svoj pad, napravio svoj zadnji korak, pogledao nebo, i bio gurnut. Brutto je slijedio. Pogledao je dolje, uzeo dubok dah, i zaustavio se milimetar od posljednjeg koraka vidjevši Reaghera kako se drži za stjenu, negdje par metara od pada. U pogledu, netko ga je pokušao gurnuti. Od ljutnje, okrenuo se i nastilo prebacio istog sa litice, pa neposredno pogledao natrag na Reaghera kako se penje prema gore, lijevo od reda. Još jednom ga je netko pokušao gurnuti, i još jednom je taj isti bio baćen sa litice. Reagher se hrabro penjao prema gore. Sporo, nesigurno i trematićno, Brutto je napravio korak prema Reagheru, van reda. Najednom, šutrnja je prevladala. Bila je prekinuta sa glasom Reaghera.
«pomogni mi!»
Brutto je ispružio dugu ruku i povukao Reaghera ksebi. Stajali su tako njiho dvoje, korak od pada, dok ih je cijeli red gledao sa gađenjem i strahom.
«hvala.»
«hvala.»
Krenuli su njih dvoje dalje od reda, dalje prema spustu sa planine, dok se izanjih red nastavio. Uskoro, hodali su jedan pord drugog, a ne jedan iza drugog. Red je skoro pa nestao iza njih, kada se ćuo Kylin glas.
«idem sa vama!»
Troje ljudi krenuli su van sistema, dalje od reda. Troje od njih krenuli su u novi život.
To be continued...maybe...