Listam ovih dana novu knjigu Nives Opačić, Iza riječi (Prtinom i cijelcem) (Matica hrvatska, biblioteka Vijenac, ur. Jelena Hekman i Ivica Matičević, Zagreb 2005.), koju toplo preporučujem. Za sedamdesetak kuna naći ćete ondje njene tekstove objavljene u Vijencu od 1999. do danas; majstorski napisane, bremenite temeljitošću, znanjem i vrhunskim stilom. Često je nazivam lingvističkim Kombolom našega vremena, čija je neponovljiva Povijest književnosti nedosegnut uzor većini domaćih književnih povjesničara i teoretičara. Teško je, ljudi, biti znanstvenik, a ne pisati suhoparno i dosadno. Toliko da se nekako podrazumijeva neduhovitost i kompliciranost izraza hrvatskih jezikoslovaca. Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti oni koji doista znaju pisati (ne mislim pritom na gramatičku točnost, naravno). A moja je bivša profesorica svakako jedna od tih iznimaka.
Želim joj dug život i još mnogo takvih uradaka.
Post je objavljen 05.06.2005. u 10:41 sati.