… Žena je tvoja rasprostrla svoju zaštitničku moć za tebe, ona je u bijeg natjerala one koji bijahu neprijatelji njezini, ona je zlu kob otjerala, ona je izgovorila moćne riječi moći i magije, ona je jezik svoj lukavim učinila i riječi se njezine nisu izjalovile. Veličanstvena Izida vješto vladaše i kazivaše i osveti ona muža svojega. Tragaše ona bez prekida za njim, lutaše ona zemljom neprekidno od bola zapomagaše i nije se smirila sve dok ga nije pronašla. Svojim ga je perjem zaklonila i svojim je krilima zrak i vjetar načinila i naricala je na sahrani muža svojega. Podiže ona onoga koji je ležao nepomičan i čije srce nepomično bijaše. Uzme ona od njega srž njegovu i začne ona i rodi dijete njegovo. Krišom ona doji dijete njegovo na mjestu tajnom i nepoznatom za koje nitko nikad ne sazna. Ojača tako dječja ruka u kući Gebovoj i radosna bi zajednica bogova, pa se raduje i veseli dolasku sina Ozirisova, Horusa moćnog i postojanog srca, pobjedonosnog sina Izidinog, nasljednika Ozirisovog…
Post je objavljen 04.06.2005. u 22:08 sati.