Jučer sam po četvrti put u sedam dana bio u kinu. I ovaj put sam pogledao dobar film. Bio je to novi uradak Woody Allen-a. Volim njegove filmove, jer on uvijek portretira živčane i neprilagodljive antijunake, a pošto ja i sebe smatram takvim, lako mi se poistovjetiti. Jučer odgledani uradak, možda nije njegov najbolji film, ali sigurno je jedan od boljih. Pojeo sam najveće kokice i popio srednji Pepsi. Nakon kina, Richard, prijatelj sa kosom mekom poput stidnih dlaka uspaljene djevojčure i ja zaputili smo se u kratku vožnju našim gradom. Kiša je padala kao da sutra neće doći, a mi smo se probijali kroz rijedak noćni promet. Došli smo do Jaruna, gdje smo napravili jedan krug oko jezera. Ja sam bio jako pospan, pa cijelu vožnjnu nisam pričao, dok su moja dva prijatelja to ipak činila. Na Jarunu se ništa nije događalo. Osim par buđovana, jedna sponzoruše odškrinuta dekoltea i tri mercedesa, nismo vidjeli ništa posebno. Zaputili smo se kućama, jer nismo više znali što bi. Ljeti, Zagreb je predosadan grad, a kad nije ljeto isto. Ma samo se šalim. Ipak je malo zanimljiviji u hladnijim danima. Haha, baš sam duhovit. Na trenutak, sigurno ste mislili da sam ozbiljan. Što ćete, takav sam Vam ja, uvijek pun šala.
Doma sam zalegao u krevet i naglo mi se više nije spavalo,pa sam buljio u televizor još jedno sat vremena, a tek onda zapravo zalegao.
Post je objavljen 03.07.2004. u 18:13 sati.