Bitka kod Borodina
Položaje koje je Kutuzov izabrao za bitku s Napoleonom, vojnički gledano, zatvarali su oba puta koji su od Smolenska vodili prema 'vječnoj' Moskvi. S fronta ti su položaji bili prirodno zaštićeni tokom rijeke Koloča i dubokom jarugom Semjonskog potoka. Najslabiji i najosjetljiviji dio te bojišnice područje je od sela Semjonovskoje do sela Utice gdje je priroda zemljišta omogućavala i obilazak ruskog lijevog krila. Ruske postrojbe u zaštitnici hrabro su se suprotstavile i tim svojim doista požrtvovanim otporom dale su više nego dragocjeno vrijeme koje pak je Kutuzov znalački rabio za organizaciju i slaganje ruskih postrojbi u obrani. Tijekom 5. studenog Napoleonove postrojbe svladale su snažan i žilav otpor ruskih postrojbi u zaštitnici kod sela Ševardino, te je tijekom 6. studenog Napoleon izdao zapovijed za opći napad. Ruska armija pod zapovjedništvom Kutuzova brojila je 110 000 vojnika i 640 topova, a složaj koji je zauzela bio je slijedeći: desno krilo i središte zaposjela je ruska 1. armija (58 700 vojnika) pod zapovjedništvom generala Barklaja de Tolija, lijevo krilo drži ruska 2. armija (34 100 vojnika) pod zapovjedništvom generala Bagrationa. Pričuva je pretežito postavljena iza desnog krila i središta bojnog složaja ruske vojske. Najjači i ključni položaj ruske vojske ima 1. armija koja je zauzela svoje položaje iza rijeke Koloče koja je time postala izuzetno jaka zaprijeka koja je branjena snažnom armijom. (Athumanunh ne bi baš volio tuda napadati, a priječi rijeku koju brani protivnik jedna je od najtežih bojnih radnji). Napoleon je znalački zamijetio da je u tom složaju ruske vojske najslabija točka lijevo krilo i da je ono pogodno da se nad njim izvrši obuhvat. No, kasnije se ipak ponesen uvjerenjem u svoju nepobjedivost, odlučio za frontalni napad s glavnim naporom na selo Semjonovskoje, te na položaj ruske topničke bitnice kojom zapovijeda Rajevski, a pomoćni je napor usmjerio na selo Uticu i Borodino. Napoleonova vojska broji 130 000 vojnika i 587 topova, a zauzela je slijedeći složaj za napad: na desnom krilu nastupa 5. korpus, u središtu je 1. i 3. korpus, te Mirino konjaništvo (snage tri korpusa) u prvoj crti, dok su u drugoj crti središta postrojbe 8. korpusa, na lijevom krilu nastupa armija Boarnea usmjerena prema Borodinu i dijelom postrojbi prema bitnici Rajevskog. Pričuvu Napoleonove vojske čini garda podijeljena na staru (veterani) i novu (novaci) gardu. Sve Napoleonove postrojbe krenule su u napad 7. studenog u 0530 sati nakon kraće topničke priprave. Otpočeo je napad na Borodino i ono je ubrzo bilo u rukama napoleonovih vojnika, a zatim su se razvile teške bitke i borbe za Bagrationove redute (Athumanunh će Vam nacrtati i opisati redut kasnije kada bude pisao o razvoju fortifikacije kroz povijest, no da bi razumjeli to je unutarnja utvrda u sklopu zamka koja je uređena za djelovanje vatrenim oružjem po protivniku na sve strane, a iz reduta posada zamka pruža svoj posljednji otpor protivniku, a posljednji otpor je zapravo trenutak kada obrana postaje očajnička i svi koji sudjeluju u njoj htjeli ne htjeli postaju heroji). No, vratimo se Bagrationovim redutima, dakle u početku napoleonov 1. korpus snažno napada na ove utvrde uz snažnu potporu 100 – tinjak topova, ali ruske dvije divizije koje brane redute nikako nisu popuštale. Oko 0800 Napoleon na te redute šalje 3. korpus i Mirino konjaništvo koje sa sobom dovlače još topništva. No, ovo kao da je malo osramotilo vojnike 1. korpusa, pa su oni ipak uz strašne i krvave gubitke zauzeli ruske Bagrationove redute i prije dolaska pojačanja, ali je general Bagration već oko 0900 zapovjedio protunapad i povratio izgubljene redute.
Post je objavljen 04.06.2005. u 22:05 sati.