Danas san bila bolje, duhovi prošlosti su se smirili još sinoć sa zalaskom sunca. Smirili se, ali znan da vrebaju. Još uvik su tu negdi.
Nesporazume, nesuglasice i probleme je najbolje sređivat u 4 oka. Tako je i bilo. Prvo mi je tribalo par dana da se jugo smiri. U meni. Nisan stvari rješavala nabrzinu. Nije bilo naglih odluka. Nisan tila da šteta bude još veća.
Drugu stranu nije tribalo čekat, pokaziva je danima znakove žaljenja. Još najbolje da nije, e! Nisan ga više mogla gledat iznerviranog, umornog i tužnog. Nisam od onih šta može ostavit nekoga da se koprca samo zato da bi mi ego rasta. Šta je- tu je. Očeš- nečeš. Reći ću ti šta te ide i šta mislin, dat ti priliku da mi rečeš svoje. I postavit neke uvjete. Kompromis nije bija potreban, sve moje je prihvaćeno. Ah, kad sam razumna. I više nego li bi tribala bit. To me je malo straj...
I tako se smirilo. Nema divljeg juga, ali još ima vitra! Maestral neugodno mrsi kosu na refule.
Zabonacat će već...
Post je objavljen 05.06.2005. u 00:55 sati.