Marketing
Meteora
Za bend o kojem su kružile glasine kako ga je sastavio trust mozgova, koji je svojedobno na hrpu stavio Backstreet Boys, Linkin Park su ispali više nego dobro. Daleko bolje od "autentičnih" Limp Bizkit po čijem su modelu, navodno, sastavljeni. Debi Linkin Parka "Hybrid Theory" još uvijek se dobro prodaje, premda je već pregazio 14 milijuna primjeraka, a kredo Linkin Parka danas je u odnosu na Limp Bizkit nemjerljivo veći. Tome su pridonijela i suluda 324 koncerta u samo godinu dana.
Linkin Park bi doista mogli uskoro postati najveća rock grupa na svijetu i dokazati da 14 milijuna prodanih primjeraka debi albuma nisu slučajnost. Ako možda neće postati U2 (politički se još nisu angažirali), onda zasigurno možemo razgovarati o nasljednicima Red Hot Chili Peppersa ili o mutiranoj, stadionskoj rap-metal reinkaranciji Nine Inch Nailsa planetarne popularnosti kakvu su svojedobno uživali Van Halen, Motley Crue i Gunsi (minus narkomanski i groupies ekscesi)."Meteora" sadrži tri-četiri rasna singla (recentni singl "Somewhere I Belong,", odjavna "Numb" i sedma "Faint") koji neće upaliti samo ako su današnji klinci toliko prevrtljivi da ih Linkin Park više ne zanimaju; iako su do jučer rezali žile na njih."Meteora" je gotovo na vlas ista kao njen prethodnik samo što zvuči glasnije, grandioznije, monumentalnije, dorađenije, cjelovitije, a i tekstovi s temom alijenacije i izgubljenosti su nešto bolje napisani. Trademark benda i dalje je Chester Bennington čije razderane glasnice vrijede suhog zlata, a bend još spretnije kombinira razorne heavy metal gitare (točno znaju kad treba stati i pustiti vokal u prvi plan), elektronske efekte koji gotovo ulaze u sferu holivudske filmske produkcije, hip-hop ritmove, rap sekvence i raskošne, himnične pop refrene stadionskih proporcija.
Linkin Park su zaključili kako se konja koji dobija utrku ne isplati mijenjati te da bi bilo pametno napraviti barem još jedan album po uspješnoj recepturi "Hybrid Theory", pa zamku drugog albuma odgoditi za treći album kad se već može eksperimentirati. U novim role-modelima stadionskog rocka za 21. stoljeće osobno ne nalazim previše užitka, ali treba biti pošten i reći da se Linkin Park ne doimaju dosadno i pretenciozno poput arena-rock i simfo-rock bendova 70-ih jer imaju dvije izvrsne osobine. Gotovo svaku pjesmu pišu poput pop-hita za modernizirani rock instrumentarij i dovršavaju u tri-četiri minute, pa im čitav album od 12 pjesama traje optimalnih 37 minuta.
Post je objavljen 04.06.2005. u 15:51 sati.