Konobarice i policajci. Nisam shvaćao njihovu povezanost i međusobno razumijevanje sve dok za vrijeme studija nisam godinu dana radio zaposlen u jednom bistrou kao konobar. Bio sam jedini muški zaposlenik. Blizu je bila policijska stanica pa bi momci u plavom često dolazili na kavu. Tako jedan od čuvara reda nije želio da ga poslužujem ja, kao osoba njegovog spola, već je inzistirao da to učini moja kolegica. Općenito su se svi oni dobro slagali i tada sam shvatio da ih, osim strasti prema uniformama, povezuje i specifičan način poimanja stvari. O policajcima sve znamo... ajmo malo o konobaricama – iz vlastitog iskustva!
Na radiju su zasvirali Beatlesi, a ja sam zapjevušio.
- Tko to pjeva?, upita me 21-godišnja kolegica.
- Beatlesi, odgovorim.
- Tko???
- BEATLESI, odgovorim glasnije.
- Ne znam koji su ti...
- Ma kako ne znaš!? Beatlesi!!!
- A kako im se zove pjevač?
- Pa... John Lennon...
- Ne znam, nisam čula za njih.
Gledam je i mislim si: zajebava me. Međutim, ona se posvetila nekom svom poslu i nije više imala namjeru gubiti vrijeme na ovu temu. Skužim – ozbiljna je! Je li moguće? Do tog trenutka bio sam uvjeren da su već i ratnici iz plemena Zulu napravili svoju verziju "Yesterday" i da nema čovjeka na ovoj planeti koji ponekad ne zapjeva nešto iz repertoara grupe koja je iznjedrila genijalne stihove kao "Love, love me do, you know I love you..." ili "Ob-la-di ob-la-da, life goes on, la la la la life goes on...". Ali eto, baš ja sam imao čast otkriti ovu endemsku vrstu humanoida, čiji se primjerak ženke asimilirao i sve do tada je pokazivao viši stupanj prilagođenosti u ovom svijetu nego Salman Rushdie u Engleskoj.
Drugu je, pak, zanimalo:
- Šta to znači galanterija?
- Pa to ti je sitnija trgovačka roba, npr. u kožnu galanteriju spada remenje, novčanici...
- A šta mi imamo s tim?
- Ne razumijem... kako to misliš?
- Zašto nam to piše na tendi?, upita zabrinuto, pokazujući na natpis gelateria.
Prodavali smo i sendviče, koje smo na omotu označavali brojevima od 1 do 7 kako bismo mogli otpisati one koji u frižideru stoje duže od dva dana. Tako je sendvič od ponedjeljka nosio oznaku 1, od utorka 2... od nedjelje 7. Jedna od kolegica uzme sendvič od subote, okrene ga i pita: "9... koji je to dan?".
A bilo je tu i raznih drugih pitanja, kao: "Što znači bojkotirati? " ili "Što je nama dalje – Austrija ili Njemačka?".
Ili kad se jedna kod vlasnika zaštitarske tvrtke raspitivala za mogućnost zaposlenja svoga dečka.
- Prvi uvjet je da nije kažnjavan, kaže joj on.
- Ah, ništa onda...
Post je objavljen 04.06.2005. u 01:55 sati.