Tokom godina upoznala sam razne vrste ljudi i njihove hobije ali najviše od svega se ježim na one koji sakupljaju neke stvari koje nikome pa ni njima ništa ne koriste, a ne koriste iz glupo pohlepnih razloga. Tako poznajem jednog osebujnog lika, koji skuplja knjige ali ih ne čita, naprosto fascinantno. Dapaće, čak po tri ili četiri primjerka neke vrednije knjige ili skupljeg izdanja. Zašto, to nikad nisam saznala. Posebno ako su te knjige posvećene nekoj određenoj tematici.Tako je on skupljao knjige koje su za temu imale istočnjačke religije i sportove. Sad, tu je bilo čudo jedno, zaista divnih knjiga koje nisi mogao od njega posuditi jer je on mislio da ti nisi na tom stupnju duhovnog razvoja da bi razumio određeno štivo. Moj mužić i ja smo se obično sprdali sa tim do besvjesti jer ko tebi može reči koje su knjige za tebe dobre , a koje ne ako on sam to nikada nije pročitao, a kamoli proučio ili štogot nedajblože i usvojio. Smiješni ljudi, svašta si dopuštaju. Zašto sam se toga sjetila baš večeras, pojma nemam, a znam da sam zapravo o nečem sasvim drugom htjela pisati ali fučkaj ga sad.
Post je objavljen 04.06.2005. u 00:25 sati.