Za početak, ovaj post kasni 2 dans zbog nekakvog preuređenja na blog.hr serveru i zbog nedostatka vremena autoru za pisanje.
Pravite se kao da je datum 01.06.2005.
I tako bio je to jedan obični dan, idem 4 polako u školu i vidi ljepote... stojimo kod vjesnika i gledam u stranu. I vidim frajera da ispred nekog kombija prelazi cestu, vidim jednog lijepog đipca koji pretiče kombija, vidim frajera u zraku. guba, zar ne :). Mislim žao mi je frajeru al đipac nije ni zakočio, a nije ni išo baš brzo, negdje oko 40-60, a frajer nije ni pogledao. I to sve na frendičim rođendan, frendica je bila pored mene, i malo ju je (hmmm malo... da nebi) šokiralo, a meni se i dalje spavalo. Dođem u školu, zagušljivo, vruće, boli glava. JEBEMTI SRIJEDE. Ajd bar je dan bio lagan ako ništa. Vraćam se doma i stojim u busu. Nije meni do stajanja ali kad te neki dedica non stop odgurava, tj gura ti torbu i leđa, jer si mu se približio na 20 cm. Ali ja nemam nikakvog mjesta iza, pa di im je kultura??? Majmuni jedni smrdljivi, neotuširani, niti sa dezoć neznaju, ptuj... Uglavnom bijah živčan. Doći doma, odmoriti se pola sata i ići se rolati (bajk nema, motor servis). I ispadne zadnji kotač, brat ih nije dobro zaimbusirao. Ja poluditi. I tako ostatak dana bijah živčan. To nije važno, ALI me moj vjeran, 100% odan, 12 god. star pas ugrizao za glavu prilikom ležanja na njegovom trbuhu (samo glava lagano naslonjena, pas služi kao jastuk, tako uvijek i ja i on, ali ovaj put je bio nervozan, a niti da sam ga stiskao ili nešto) i samo najedamput (nakon 5 min ležanja) ovaj pop.... i čapi me za glavu. Malkice krvi a ja njemu ''Benica pa što ti je?'' i gledam ga neko vrijeme a on složi ''sory facu'' i onak pruža capu i cvili. Ja nisam mogao vjerovat, prvi ptu da me je griznuo u 12 god... Vrijeme leti.
Ajmo na četvrtak.
Motor popravljen :)))
Ostatak dana nije važan (tj vrijeme prije vožnje motora).
Obožavao sam vožnju, ali kaciga koja ne pokriva bradu... uglavnom par modrica od muha, pčela i ostalih gamadi. I da vozih se malo većom brzinom te prestigoh frenda koji je ostao u nevjerici kako netko može preticati s 120-130 km/h a da izgleda ko da grom juri. Čekao sam ga pet minuta da dođe do dogovorenog mjesta :)).
Ah kako lijepi osjećaj.
I danas, hmmm glupi dan.
Kemičarka je snizila kriterije za test, svejedno pola razreda dobilo sulje (ja dobio 2 :D), i negdje 4 ih ide na popravni, a ja hepi sa možda 4.
I opet role uz diskmen pa od 7 na motoru. I tak uživao sam
Sutra ujutro škola :(((.
OVO SE SAMO MENI MOŽE DOGODITI.
I za motor: autor upozorava, ne činiti to kod kuće, jer ćete se razbit u dvorišut pod 1. a pod 2. nokolina pop...., 100% zajamčeno.
Have a nice day and die with a smile xD.
Post je objavljen 03.06.2005. u 23:37 sati.