Združeni odredi austrijsko – ruske vojske zapovijed za napad dobili su 1. prosinca, a nastupanje je počelo 2. prosinca u 0500 sati po gustoj magli kada su napadne kolone stale napuštati svoje tabore i bivke. Nakon više sudara s promjenjivim ishodom, oko 0930 savezničke postrojbe zauzele su Telnice, Sokolnice i Sokolnički zamak. Međutim, sada pristižu svi odredi francuskog 3. korpusa, pa su njegove postrojbe na uzvisinama iznad Zlatog potoka uspjele zadržati napredovanje tri puta brojčano jačeg protivnika. Istodobno dok su bitke i borbe na uzvisinama iznad Zlatog potoka poprimale sve veći zamah, na značajnu uzvisinu Pracki kopec izbila je saveznička 4. napadna kolona, a tu se sada nalazi i Kutuzov. Kutuzov je kao iskusni zapovjednik odmah uočio da je uzvisina Prackog kopeca dominantna, te će stoga onaj koji je bude držao gospodariti bitkom. Poradi toga Kutuzov tu želi zadržati postrojbe 4. napadne kolone, ali ni ovaj puta njega se ne sluša, pa je 4. kolona produžila napad izričito po zapovjedi ruskog cara Aleksandra I. Istodobno Napoleon je izdao zapovijed svojem središtu da krene u napad i zauzme Pracki kopec. Malo poslije 0900 sati postrojbe francuskog 4. korpusa zauzele su selo Prace i sudarile su se s iznenađenim prethodnicama savezničke 4. napadne kolone. Svi pokušaji Kutuzova da s dijelom postrojbi povrati Pracki kopec ostali su bez rezultata. Kutuzov sada zna da je ovaj iznenadni francuski proboj ustvari i riješio bitku u korist Napoleona. Oko 1100 postrojbe 4. kolone počele su napuštati bitku i povlačiti se prema Austerlicu, a to je povuklo za sobom i cijelo savezničko lijevo napadajno krilo. Saveznička moćna pričuva nakon sudara s francuskim konjaništvom također je odstupila natrag prema Austerlicu. Istodobno još bijesne bitke na sjevernom dijelu bojišnice gdje su se razvile doista veličanstvene bitke između postrojbi Lana i Bagrationa. Napoleon se s postrojbama uspio učvrstiti na Prackom kopecu, pa je sada zatražio od Davua i njegovog 3. korpusa da poduzme napad na smjeru Telnice – Sokolnice, a od Sulta i njegovog 4. korpusa zatraženo je da udari na bok saveznika prema Ujezdu. Od Garde i grenadira Napoleon je zatražio da nastupaju iza postrojbi 4. korpusa, a od konjaništva Mire zatraženo je da napadne postrojbe Bagrationa na desnom savezničkom krilu. Napad Davua i obuhvat koji su poduzele njegove postrojbe doveo je u težak položaj postrojbe Buksgevdena koji se nalazio u središtu i nije počeo s pravodobnim povlačenjem. U brzo dio tih savezničkih postrojbi biva zarobljen, a dio se našao pod teškom unakrsnom paljbom francuskog topništva. Prisiljeni na brzo povlačenje saveznički vojnici stali su se povlačiti preko zaleđenog jezera Zatčansky ryb, ali led je pod teretom vojnika, konja, natovarenih kola i djelovanja francuskog topništva stao pucati, pa su se na mnogim mjestima nesretni ruski i austrijski vojnici jednostavno utopili u hladnoj vodi jezera. Napoleon je sve svoje postrojbe zadržao na bojišnici, a progon protivnika nastavio je samo Mira s konjaništvom.
Gubitci saveznika iznosili su 27 000 poginulih vojnika (21 000 ruskih i 6 000 austrijskih), a na drugoj strani Francuzi su imali 7 000 poginulih vojnika. Pobjeda Napoleona kod Austerlica spada u jednu od najvećih Napoleonovih pobjeda tijekom Napoleonovih ratova. Nakon poraza kod Austerlica Austrija je 6. prosinca zatražila primirje s Napoleonom, a ruska se vojska povukla u Poljsku.
Post je objavljen 03.06.2005. u 22:56 sati.