E evo uhvatio sam malo vremna da napisem nesto. Toliko posla a samo malo slobodnoga vremena. Nisam se mogao opustiti jer sam imao kolokvije i morao sam uciti ako cu izlaziti na ove sada rokove. Kako tako dobro su prosli i polako hvatam ritam kod ucenja nakon velike pauze.
Toliko toga se desavalo ovih posljednjih dana, stvarno nisam bio dobar neko vrijeme. Razocaralo me je ljudi sa svojim kretenskim razmisljanjima i osudjivanjima jer sam liberalna i otvorena osoba. Jednostavno neki ljudi ovdje u Mostaru nece shvatiti da je rat prosao. :(
Covjece nije isto kao sto je nekada bilo, nekada me nisu pitali sta sam po nacionalnosti. A pogledajte sada na sta lici sve ovo. Grad pun brdjana i seljacina (oprostite na terminu seljacina, ja to mislim na ljude bez kulture) koji su toliko arogantni i nacionalno ustrojeni da to nije za povjerovat. Priznajem ja da je u ratu bilo tesko, mnogi od nas su izgubili nekoga bliznjeg... roditelja, blizu rodbinu, prijatelja. Ali nije svaki covjek isti, zasto ljudima to i dan danas nije jasno.
Nagledao sam se mnogih sranja u posljednje vrijeme, cak sam se i svadjao oko te teme i opet ljudi nista ne kontaju.
Mozda su neki od vas bili u Mostaru prije rata i divili se njegovoj ljepoti... E imam savjet za njih : "Nemojte vise nikadakrociti u taj grad posto jednostavno nije isto kao prije. Sve je nestalo, rasprsilo se zbog kretena."
Do tog zakljucka dosao sam kada me je prijatelj koji me zna skoro citav zivot napadao i doslovno optuzivao. Rijeci su bile : "Odakle tebe na onoj strani sa NJIMA, ti si kao dobar sa svima.... Ti si PICKA itd, itd.".Veliki je shok kada to cujes od osobe kojoj si vjerovao. Taj dan mi je potekla suza niz lice radi svega, radi rane koju sam dobio taj dan na srcu. Zbog ljudi, zbog grada, zbog razmisljanja. Ukratko zbog svega. U tom trenutku sam odlucio da necu zivjeti u svome rodnom gradu. Unistili su ga, ranili mu
dusu ali je ubili nisu. Jer njegova dusa zivi u meni, dise samnom i zivjet ce vjecno.
Mozda je ovo glup post ali morao sam to izbaciti iz sebe. Jednostavno da se bolje osjecam.
Hvala vam sto me citate.
"Ja pogodjen nisam, ni umro, ni pao,
samo sam morao skociti dole.
Nastavit cu tacno tamo, gdje sam stao,
Izronit ce stari za one sto ga vole."
Post je objavljen 03.06.2005. u 17:12 sati.