Rezonancija umova pokazuje se kao krajni cilj svih idealnih ljudskih društva. Suglasje umova, besklonfliktno stanje, a opet bez jednoumlja. Čista utopija. No kod nas na Plantaži još uvijek traje. Kako radni tjedan odmiče nekima ponestaje snage za započinjanje novih problema i traženje razloga za stvaranje problema, pa prekopavaju svoje mozgove ne bi li u njima nešto našli.
Ipak su najveći izazov Plantaži prolaznici i slučajni namjernici, koji umjesto da zaposle svoje prazne ruke, vrte svakakve misli po glavi i filozofiraju. Tako nam je danas bila na vrlo kratko zalutala Sekica Crvenkapica, bivajući na putu prema svojoj Bakici. Mi, radnici na Plantaži, Bakicu ne znamo, iako smo čuli da tu živi u okolici. Kako nas Plantažer ne pušta s Plantažer, dosezi su nam kratki.
Zaključili smo da ne znamo je li gore da tu dolaze ocufani i isluženi filozofi ili naivke s košaricama punim knjiga i članaka koje vuku svojoj Bakici kojoj će ih čitati i prepričavati. A ta Bakica, zaključuju svi na Plantaži, mora da je izgubila pamet od svih slova i čituljenja. Bolje bi joj bilo da se prešetava po prirodi i vidi kako se živi. Kada bi je Sekica Crvenkapica vodala uokolo, još bi mogla i nešto naučiti od Bakice o životu, a ne živjeti u svojim slikovnicama gdje je sve divno i krasno, gdje su ljudi lijepi, fini, pristojni i nadasve pošteni, pa nema nitkova, zloća, kriminalaca i ubojica.
«Svi su ljudi braća», «Svi se mi volimo.», «Svatko drugima želi samo dobro.», «Čovjek čovjeku ne može biti vuk.», naslušali smo se njezinih lamentacija, no kako se nismo oduševili, shvatila je da je skrenula s puta i pokupila se dalje. Ne znamo što će biti s njom. Simpatično je i drago dijete, no čovjek nikada ne zna što se zbiva iza dražesne vanjštine, baršunaste blijede puti, ugodnog glasića i jasnih očica jednog nevinašca.
Nismo se niti pošteno od nje oprostili, jer je sama dala petama vjetra, shvativši na neki čudni način svoju zabunu u odredištu, te vjerojatno osjetivši da ne vibriramo na istim frekvencijama. Mi radimo na zemlji, dok ona po njoj poskakuje i gazi čistu ugaženu stazicu i ponekad skrene na mekanu travicu, gdje nema trnja, kupina i paloga drveća koje priječi napredovanje i trga odjeću s tijela, stvarajući krvave ogrebotine i izazivajući jaukanje i psovanje.
Post je objavljen 03.06.2005. u 14:15 sati.