Subota, ko i svaka druga, počinje mirno, ulicama ne haraju lokalni heroji u svojim turbo nabrijanim "pilama" sa tuning plaviom diodama ili oni malo jači koji u svojem vlasništvu imaju zelene
. Volim ove momente tišine, naročito kada je vani ovako ugodno vrijeme. Bila bi prava šteta sada otići u krpe. Sve mi više odgovara tišina , ljudi mi sve više i jače idu na jetra, postajem nervozna i mrzovoljna od same pomisli da moram u lokalni dućan ili negdje gdje ću sresti neku poznatu osobu, koja će mi se kurtoazno smiješkati i obasipati me kojekavim pitanjima, koja uopće ne trebaju zanimati nikoga. Najljepše mi je dok sam okružena ljudima sa neta, koji me ne zamaraju stvarima i pitanjima kao " jesi vidjela onu ili onoga narasla mu ili joj je trbušina", uostalom znate i sami na kaj mislim. Gade mi se, jer su govna koja nemaju jaja otvoreno reći kaj misle, a nedaj Bože ako ja slučajno kažem ono kaj mislim, e tek sam onda napravila sranje, tada im dajem povod da seru po meni cijeli mjesec, kako bi rekao netko " za dobrim konjem se prašina diže" budem onda to tako i prihvatila
. Situacija koja mi je grozna i nesnošljiva je ona kada se dovedem u situaciju da nekoga slušam i onda se počnem blesavo cerekati i ispada da se je apsolutno slažem sa svakom njegovom izjavom, u tim momentima se gadim sama sebi, da ima ih, tih momenata, ali hvala Bogu sve manje.
O čemu sam ja to počela pisati?
Ima puno boljih stvari , a jedna od tih je ta da ću iz ovih stopa, izaći na svoju terasicu sa dragim i da ćemo si popiti nešto crnoga i da ću se ja ubiti u Bajaderama i uživati ćemo u tišini i pijači i boliti će nas kita za sve ostalo i još sutra možemo spavati koliko nas je volja, pa di ćeš ljepše?
SO FRESH SO CLEAN 
Još uvijek je subota i nekako se lakše diše, ne nisam uzela bronhi, čupa plombe
, cijeli dan nekoga vraga spremam, peglam jer sam prokleto nervozna kada je nered po stanu, uglavnom kaj sam imala u planu obavila sam, pošteno sam se oznojila i nakon toga sam uživala u kupaoni, tako da sam sada svježa i poletna, a cijela noć je pred menom.
Polako su već i lokalni kauboji izašli na ulice uz glasno treštanje smeća, dobro sam rekla da, pa to nemogu nazvati muzikom.Curice već čekaju na starom mjestu, sređene i ušminkane, neke ukusno, druge bolje ne komentirati. Kao da nije dosta da je vani "težak" zrak, već se i one našpricaju "mirisom" od kojih i svemirci padaju u nesvijest. Baš si razmišljam kako mi to vrijeme izlazaka uopće ne fali, muka mi je od same pomisli sređivanja i isprobavanja kojekakvih kombinacija prije izlaska vani, hvala Bogu , pa su te stvari iza mene
, sada se za subotu sredim u roku pola sata, kao i svaku večer i nabacim svoju najbolju i najdražu obleku, pidžamicu
.Nema cipela koje žuljaju, nema gaća koje su uvlaće u dupe,čarapa koje pucaju, ma divota, a ne moram niti bljezgariti stvari od kojih boli glava, imam svog "dabra" koji me razumije i kojem se više ne moram dokazivati i pokazivati kao nekada, ima to svoje prednosti. Idem se sada i ja malo družiti sa mojim "dabrom", a uskoro će i novi dan, pa mogu početi sa pričom kaj mislim o blogu.
Post je objavljen 03.07.2004. u 00:16 sati.