CIHUATETEO su u aztečkoj mitologiji bili duhovi žena koje su umrle pri porodu. Njihova zaštitnica bila je boginja zemlje CIHUACÓATL. Živjele su u zapadnom raju po imenu CINCALCO (što na nahuatlu znači "kuća kukuruza"), odakle su odlazile u pomoć ratnicima i, ako je bilo potrebno, pratile ih na putu do svijeta mrtvih koji se nalazio na istoku. Smrt pri porodu smatrala se jednako uzvišenom i časnom kao smrt u bitki. To su bile ratnice kojima nije presudio rat već život.
A što je s modernim životnim ratnicama? Što je sa ženama kojima je također presudio život upotrijebivši za to ruku (nekoć? još uvijek? nikad?) voljenog supruga? Imaju li one svoj raj u kojem mogu vidati rane?
Političari samo pričaju (zato se valjda zovu političari) i ništa ne poduzimaju (jer se tada ne bi zvali političari nego dobročinitelji). Iznose poražavajuće podatke kao što je primjerice onaj da se s obzirom na broj stanovnika, u Hrvatskoj zbog nasilja u obitelji pruži 1 intervencija na 300 stanovnika. Ili da je u 67,99% slučajeva žrtva nasilja žena, a najčešći počinitelj suprug. I onda još kažu da "postoje zakonski propisi i institucije za zaštitu od nasilja u obitelji", ali da se ti propisi ne provode. Kome oni to sve pričaju? Vjerojatno sebi jer je odveć kasno za ženu koju je sinoć suprug mlatio do smrti i za sve one čije su nasilne smrti od početka ove godine punile novinske stupce.
Post je objavljen 03.06.2005. u 08:47 sati.