Ružne lampe su predivne kad si pijani tinejdžer. Ili kad si pijan. U biti, kad si samo pijan, više ti idu na kurac, nego kaj su predivne, ali dobro. Ddadd veli da njemu ponekad jesu. To su ti momenti kad se recimo zaljubiš. I onda idete po parku i najgori kurac od sifilitičnog gnua ti je super jer obilježava moment. I to je onda krasno. Zagrljeni, prolazite pored najgorih užasa nikad opisanih u filmovima, a ni knjigama autora koji odurne stvari još odurnije opisuju i to je to. To je taj moment koji se pamti kao jebeno romantičan, to je VAŠ moment. Tu ima samo jedna caka, a ta je recimo slučaj da je baš taj moment sjebala ružna prometna nesreća, te ne želiš proživjet isto iskustvo da bi sa uzdahom sjete rekao - "Vidi ljubavi, slična prometna nesreća kao onog dana kad smo u kamin naše ljubavi ulili benzin te nam je kupid osobno bacio ljubavlju zažiganu žigicu u isti, kao znak dobre volje, te rasplamsao ljubav što trajat' će vječno, il dok se ne pojebeš s kumom". A, ne. Uzmemo recimo loše postavljenu betonsku ploču na gradskom šetalištu, o koju se poluspretno spotaknula te si ti snakom hulka, voljom srebrnog letača te spretnošću stevena segala preventirao katastrofu postavljajuć svoje tijelo međ njen organ što osjetu mirisa služi te spomenute betonske table. Smijeh, po kojem je nakon dugog pogleda, nepomičnog, poput krokodila uhvaćenog od strane lovca na krokodile iz australije, uslijedio taj prvi poljubac. Gradska vreva je utihnula, vrijeme je stalo, darius nije bio glup. Irealnost momenta rodila je leptiriće veličine krda plavetnih kitova u spolno-dokumentarnom zanosu u organu za hranu i vi ste znali da to je to. Kombinacija ushita, iskrene sreće te nevjerice oboma vam je skapala vjeđa te vam time dozvoljavala skoro pa proždiranje momenta svim drugim osjetilima. Vidjeti je bilo suvišno.
Sad, to recimo može tak ić, ne. I onda vi tak milijardu puta prođete kraj toga, s njom. Namjerno ju popikavate, gejasto se smješeći. Ihihihi. Kao prvi put. Hihihi. Mjesto paljenja plama naše ljubavi. Ihihihi. Ta jedinstvena nakošena betonska tabla. Ni ne kužite kolika ste glomazna gejpederčina i kak vas treba ubit sporo i bolno. A onda vas ostavi. Kurva. Pijano prolazite kraj tog mjesta u 3 ujutro. Nigdje nikoga, osim možda psa lutalice što ne znajuć da je ljudima ipak svejedno, po centru utihlog grada, traži dom. Udarate nakošeni komad betona što vam je odnio godine života nogom. KURVO! AAAAA! Padate kraj mjesta ničice. Prolazi stari alkos, pita vas za nekoliko kuna. Dajete mu sadržaj džepova. Uzmi. SVE MI UZMI. Ništa nemam ionako....nemam. Udarate rukom u nakošeni dio. Bol vam daje još jednu potvrdu da ste u pravu. Stari alkić opet tapka po ramenu. Dižete pogled kroz suze...KAJ? KAJ OĆEŠ? Niš dečko, ključevi od stana su ti tu, osobna i neki papirić.. Zadnjim trunkama razuma razabirete da mu ipak ne bi trebalo dat baš sve iz džepa i uzimate ostatak. Vuče vas u birtiju koja jedina još radi u gradu - "Kaj ćeš popit dečko?". Gemišt. Piješ gemišt. Sve su žene kurve. I ta jebena ulica i taj jebeni betonski blok i papirić s brojem žene koju ne želiš vidjet jer nije ni blizu konkurencija onoj...kurvi. Starac razumije. Prošao je to.
6 mjeseci kasnije izbetoniraju uličicu, postave nove kocke, odnesu uspomene na otpad ili reciklažu. I prolazite onuda. Eto ti droljo. Otfurali su jebeni blok, ko ga jebe, ionak je bio sjeban, ko zna ko se sve tam popiknuo, sjebo s biciklom il nekaj. I maknuli su ga. Ko i ja tebe. Glupačo.
Romantique....
Post je objavljen 03.06.2005. u 04:28 sati.