Ako su neki životi savršena kružnica, drugi uzmu oblik koji ne možemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je dio mog putovanja, no pokazao mi je ono što je vrijedno. Kao i ljubav na kojoj mogu biti samo zahvalna.
Theresa, "Poruka u boci"
Ponekad život piše najljepše stihove a moj je već blagoslovljen čarobnom notom s neba.
Toliko toga lijepog, toliko osjećaja krijem u sebi a ne nalazim prave riječi od kojih bi ustreptalo srce i zadrhtilo tijelo.
Naučila sam pretočiti ljubav u jednostavnu matematičku formulu iako brojke nikad nisam voljela, naučila sam ljubav pretvoriti u šalicu tople juhe ili pokrivač kojim bi te zaštitila od hladnoće.
No i dalje ne znam kako pretočiti ljubav u riječi.
Moje je srce puno ljubavi, kao i prvoga dana, kada si mi zajedno s poljupcem, ukrao njega i čitavo tijelo.
I sada kada pomislim na tebe tijelom mi se razlije toplina, od vrha kralježnice preko čitavog trbuha. Danas te volim mirno i spokojno, bez turbulencija. Dok te promatram kako spavaš a sjena ti se ocrtava na zidu naše spavaće sobe, slušam te kako dišeš i znam da ne postoji strah, nema ničeg što bi te moglo rastaviti i odvesti od mene.
Naše putovanje tek je počelo, a milje koje ćemo tek ugaziti našim stopama spremne nas čekaju.
Samo šačica ljdi na ovom svijetu blagoslovljena je ovakvom ljubavlju, ovim osjećajima koje dva bića mogu osjećati jedno prema drugom.
Ljubavlju koja u sebi krije i majčino njedro, očev pogled, prijateljski stisak ruke i noć u plamenom zagrljaju ljubavnika.
Kada bi jednom otišao, iz bilo kojeg razloga, unatoč moru suza koje bi se izlile iz mene, bila bi ipak sretna što si upravo mene odabrao, uzeo za ruku i poveo na putovanje zvano život.
Hvala ti što si me naučio da je život više od življenja, da je ljubav više od cijelivanja a da sam ja više od onoga što sam oduvijek mislila o sebi.
Hvala ti što si me naučio voljeti svim srcem i tijelom.
Ovo sam napisala jučer, sjedila sam na balkonu, imala na sebi roza hlače od trenerke i tvoju crnu, široku majicu.
Noge sam držala na ogradi i nisam ih spuštala dok nisam odložila penkalu.
Ne znam, ne pitaj me zašto.
Nisam htjela objaviti ovaj tekst jer ne volim kad ljudi misle da se preseravam.
No ti znaš da se ja sa svojim osjećajima nikad nisam preseravala.
Igrala da, ali ovo drugo ne.
Uopće me ne zanima što će netko misliti o tome što ja osjećam prema tebi.
Ja te volim i uvijek ću ti to pokazivati, ovako ili onako.
Jučer me eto puklo...opet sam gledala gorespomenuti film i sjetila se kako je ponekad život nepredvidiv.
Pa se pokajemo jer nismo rekli ono što smo htjeli ili napravili ono što smo željeli.
Ponekad je dovoljan samo djelić sekunde da bi nam se život okrenuo naopako.