Zadnjih dana san se dobrano iskmečala i razlila ovod po blogu pa ćemo sad u veselijen tonu.
Prvo, moj dragi van zafaljuje ča čitate ove moje pizdarije... ovi... piskarije jerbo to znači da ih on ne mora slušat budući da se ja ovod ispraznin. [Točka]
Drugo, mogu van reć da je ova blogovska terapija skroz učinkovita, a i podsjetila me na pubertetske dane kad san sav svoj čemer (ki da san ja znala ča je to?!) ostavjala na hartiji biloj. [Točka]
Treće (i najvažnije), danas san nešto puno mislila na vas.
Naime, čitala Ane libar Pisci o pisanju (za znatižejne: stisni). Kako san se bidna umorila od učenja i naprezanja graška, odlučila san zadovojit svoje voajerke nagone (ko da mi ovi blog ni dosta!) pa san nabavila ovaj smišni knjižuljak. I zanimljivo to čitat. Neki pišu, ono, od 8 do 16 sati, baš po radnon vrimenu. Takvima se divin, al' ne bi mene ujutro nešto diglo iz kreveta ako baš ne moran.
Kad bih već imala takav posal di nima fiksnog radnog vrimena, virujen da bih prije bila ki Ante Tomić kojeg triba puškon tirat da nešto napravi na vrime ili ko Rujana Jeger koja po cile dana il' krmi il' visi po netu i manično provjerava mail svako malo, a kad padne mrak pametno zaključi da je sutra novi dan pa bu ona sutra nešto napisala. :-)
Bit će da se pitate kakve to veze ima s vama?
E, pa ja san lipo zamišljala kako vi izgledate dok piskarate svoje blogove. I došla do sljedećih spoznaja:
Mezzomariner piše manje-više s posla. Pravi se da nešto pametno čini dok šefica baca joko na njega. Drag i mio pa niko ne provjerava za šta to oni njega plaćaju.
Legolee jede jogurt ili slajić, desnu nogu skvrči i stopalo metne na stolicu i smijucka se onome ča čita na 'vin stranicama pa je to siti da bi i ona čagod mogla napisat. Ne piše ako nima štagod lipog/pametnog za podilit s nama i na tome joj zafaljujemo.
Mamička piše blog da bi sama sebi zaključila dan. To je ono vrime koje je samo njeno i zato ga nikome ne da. Obučena "za po doma".
Ptičica je uvik raščerupane kose i blaženog osmijeha. Kad krene pisat, ne može stat. Grize nokte dok razmišlja.
Zrinka šeta po gradu i svugdi traži štoriju. A nju je problem nać. Kad je konačno dohvati, tekst je gotov za sekund.
Scorpy više volit čitat nego pisat. A i kad piše sam sebe neprestano ispravja jerbo se zalaufa s filozofijon. :-)
Kako nožni dom bloga piše teška mi je nepoznanica.
Hal uvik zna o čemu će pisat i svaki tekst dobro pripremi. Stol mu je bolesno uredan, a kosa lipo začešljana.
Ovaj gospon je neredniji čak i od mene. U glavi mu puše blizanački vitar, al' mu zato priče izlaze iz rukava bez problema. Ne sekira se previše.
Gospoja s lipon frizuron i uredno nalakiranin noktima. Ne smetaju joj dok tipka.
Eto judi, umorila san se o' drndanja po tipkovnici. Ima vas još, al' san ogladnila pa gren nešto pojist. Grašak protestira. :-) [Točka]
P.S.
Mljackam. [Stop]
P.P.S.
Ostala sam van dužna za info kako ja pišen. Samo ću reć – oskudno. ;-) [Stop] [Stop]
Post je objavljen 03.07.2004. u 00:05 sati.