Evo, vrijeme je da postam jedan post baš o meni :-)
Eto, baš danas trebam ići na školski izlet koji moja gimnazija ponosno priređuje za sudionike državnih natjecanja... Makar, ja mislim da tam nemam šta raditi, bolje to neg ići u školu :-) Mislim da tam nemam što raditi jer sam na tom jednom jedinom natjecanju na kojem sam bila ove godine, bila 8. od 19. :-( Možda je drugima to super, meni baš i nije...pogotovo jer se radi o mojoj drugoj ljubavi u životu, o znanosti koju sam dugo smatrala svojom jedinom sudbinom, fizici.
Poznajući moje frendove, ukoliko netko ovo čita, trenutno je zgrožen nakon te riječi. Da, ja sam na državnom natjecanju iz fizike bila 8. od 19. i osjećam se ko da sam napravila totalni neuspijeh :-(
To tako kažem jer me svi moji frendovi uvjeravaju da je to s u p e r rezultat.
Tako želim studirati i raditi fiziku, a onda na kraju odem na natjecanje i na laganim zadacima ispadnem ko totalna glupača...
Ono što me potaklo na to jest nešto što mi se jučer dogodilo. Došla mi je profa iz fizike i rekla da me pozivaju na ljetnu školu fizike--> što vam znači da me besplatno zovu na tjedan dana mora i fizike :-) Pozivaju me jer puno njih nemre ići na tu školu zbog olimpijada(ljudi kraj kojih se osjećam ko totalna glupača...). Al još to, nažalost, nije sigurno...
Ah, ništa, naklapanja jedne teenagerke koja je u bunilu zbog povišene temperature i neispavanosti...
Btw. Pročitajte moj prethodni post(ako itko uopće ovo čita...)
Post je objavljen 03.06.2005. u 00:43 sati.