Kad bolje razmislim, nijedna priča koju vam ispričam neće biti bar malo grozna. Ova je meni smešna, a opet će biti šokiranih. S razlogom.
U svakom slučaju, ovo mi se nedavno desilo. Javio mi se neki tip kojem je jedan moj klijent dao moj telefon. Samo da izvedem striptiz. Za njega. Ne radim to, pa sam na brzinu smislila cenu. Šezdeset eurona. Odmah je pristao, ali da odmah dođem. OK, slobodna sam i odem na adresu. Čika Ljubina ulica, strogi centar. Rekao mi je da je na prvom spratu, jedini ulaz, a kad sam došla vidim na kapiji tablu DOM ZA INVALIDE I SPRAT. Odem i otvara mi tip u kolicima, bez obe noge. Mlad čovek, stradao u ratu, nagazio na minu, izbeglica iz Bosne. Sve mi je odmah objasnio. I to kako je dogurao do mesta sekretara u domu i kako mu ništa u životu nije ostalo osim njegove desnice. Tako je rekao. (Meni je prohujalo kroz glavu da to znači da mu je ostalo još nešto, ali valjda je poenta dobrog izražavanja u lapidarnosti. Poeta.)
Onda me zamolio da se popnem na sto i da izvedem tačku. Nema muzike, ništa, samo neki glupi drveni sto, čak nema ni zavese, mogao bi neko preko puta da me vidi. I imao bi šta da vidi. Cicu koja se kao idiot svlači i uvija na stolu, a iza nje krip koji drka. Sve mislim, kretenska je situacija, ali kratko će trajati. Ma kakvi... Skinula se skroz - ništa. Njemu lepo, ne svršava mu se. Palim ga maksimalno. Ah da, treba reći da me odmah zamolio da ga ne diram. Ali dosadno, neviđeno mi je dosadno. Okrećem mu dupe, saginjem se, mesim, a dole na podu neke bačene novine. Čitam naslove, ne mogu da pročitam ceo tekst. "Nataša Molnar: Seksala bih se sa Tadićem". Ko je ta? "U Srbiji ima 10.000 svingera". Kakve novine, ne vidim koje su, mora da je "Kurir", samo oni imaju ovako moronske naslove. "Ujeo policajca za grudi!". Jaooo, zašto ne mogu da vidim tekst?!
Gledam kroz prozor. Ništa, preko puta Narodni muzej, ne radi, nema nikoga. Jedino ako i tamo neki čuvar nije priveo neku ravu. Kapiram da se po javnim ustanovama ovakve stvari stalno dešavaju. Ja sam bila po kancelarijama sto puta.
Oblizujem se, okrećem se, bacam zavodljiv pogled, ma ništa, čovek platio i polako ga miluje. Razumem, ne svršava mu se, ali ovo traje već skoro čuku vremena. Popizdeću. Silazim sa stola, uvijam se oko ivice, nestajem za trenutak iz njegovog vidokruga, okrećem stranicu u novinama i vraćam se na sto.
Fakat "Kurir". Sad vidim dve strane, ima da čitam do mile volje. Negde su i podnaslovi dovoljno krupni. Ali jebiga, ovde sve same političke vesti. Koji sam tenkre što nisam okrenula na kraj. "Skupština kulira ustavni sud". Moš misliti. "Valenti: Srbi, ne zanosite se". Ni za njega nisam čula. Trebalo bi češće da čitam novine, očito. Ali retko se pružaju ovakve prilike.
Dok čitam, mazim cupi i, fala bogu, vidim da ga to jezivo pali. Počinje da uzdiše, sve glasnije! Svršava, juhuuu!
Dok sam se oblačila, nešto me hvalio kako sam dobra riba. Izvinjava mi se ako je dugo trajalo i tako to. Fin čovek. Kaže, zvaće još. Na odlasku ga zamolim da mi da novine.
"Uzmi, ionako su od juče".
Moram da nahranim svoju radoznalost. Nataša Molnar je hrvatska manekenka, ovaj Valenti je neki nebitan lik, a ovaj što je ugrizao drota za grudi je neki ludak, Crnogorac koji je pevao četničke pesme u nekoj nedođiji, policajac mu rekao da se utiša i ovaj ga napao, skinuo mu košulju i krenuo da ga grize za grudi. Ko zna šta je taj istripovao. Verovatno moj budući klijent.
Post je objavljen 02.06.2005. u 21:50 sati.