Kad bolje razmislim, sve je počelo još davno…kad su moji starci par puta godišnje otišli do Graza ili Trsta…
i dovukli hrpu riže, samo zato što je bila pakirana u nekoj free kanti, ili nekoliko kila kave s free plastičnim klik-klik aparatom s nekom nabuloznom dimenzijom filma koji je u njega stao…ali je stara govorila: koje luuude fotke..
Koliko vam treba ne-razuma da se popalite na neku definitivno šrot robu, samo zato što uz nju ide nešto đabe??
Da ne spominjem one prve «vanjske» časopise, obično je to bila Đoja (kako li se ono piše), u plastičnom celofanu…u zg. nikad nisi dobio poklon, ali na moru….ruževa, češljića, torbičica….
U sadašnje doba je kao normalno dobiti s nekim malo više šik časopisom majicu (prošlo ljeto sam svoju poklonila 19-godišnjoj susjedi, jer definitivno nije bila za moje godine…) ili neki lako razmazujući dio šminke (koju ne koriste niti osvještenije klinke)…ili….
Jedino što volim su besplatni testeri različitih kremica…makar i njih uredno spremim u kupaonici….i sve u đuture uvalim D. da se njezine young teen-age cure mackaju…pa ih zapravo niti ne iskoristim….
Post je objavljen 02.06.2005. u 21:52 sati.