Kako dobro rečeno.
Netko je ovo komentirao na Scorpy blogu. Ne bi ni spomenuo da nisam vidio. Reče netko :
ne znam da li sam ovih par godina zivota "vani" postala alergicnija ili...slucajno otkrih ove blogove i kad vidim koliko se upotrebljavaju english izrazi jeza me hvata...zar se ne znamo vise bez njih izrazavati?...engleske naslove nemam zelju otvarati...zalim citati nesto "domace" i to najpitomije do sada sam procitala na ovom blogu (izuzev nadimka, naravno :) )no u svakom slucaju cestitke od mene
To je i meni upalo u oči.
Tona ljudi neke "stranjske" riječi upotrebljava za naslove blogova, spominju ih u tekstovima. Svakom na volju, of kors . :))
Pravila nema.
Valjda misle da će ih tu doći okrivati neki englishman il' englishgirl :)) pa će se moći odseliti u neku zemlju svijetsku gdje će ako niš drugo moći pogledati koji neotkazani koncert neke mužikaške grupe ( aaa haaa haaa!)
Jer, seljaki smo ako pričamo po naški.
Ispasti možemo , kao, odmetnici od svoje urb's klike koja je duboko nadahnuta i načitana pop-kulturnim artefaktima dok starci plaćaju faks potrepštine.
Pa smo samopouzdaniji.
Jer, hej, mi volimo onaj "kultni " bend iz Chicaga, volimo world music iz Pakistana i dernek koji nam prirede folk umjetnici iz bivse Juge predvođeni lukavim meneđerom koji ih razvozi po Europi od festivala do festivala.
Ali kad spomenemo festival u Pitomači ili Požegi ( tamburice ), hej baby, takvim istim će se dići kosa na glavi jer je to previše " naše ". A mi se sramimo našeg. Fata nas stereotip primitivizma.
Vjerovatno jer neznamo napraviti pravi dernek.
A mi smo globalni. Globalisti.
Hvala HTV-u. Instituciji kojoj se klanjamo do zemlje. Hvala im na svim onim titlovima koje su ljepili na filmove. Nema sinhronizacije. A ne ko mađari, treba im sto godina da naučeu na tečajevima " helou, hau du ju duu ? "
To nas je spasilo da nismo postali previse "naši". Tek je trebao rat , treće mjesto u Francuskoj i Severina da postanemo naši.
I sve ode u jednom danu. Komad autoceste fali ....i više nismo naši :))
Sto tisuća blogova više ...nije naše. To sve stranci. Ajme, prodali smo Blog.hr :))
Oh, ah, emocije su visoke. Sve je nabito njima.
A evo, mi iz provincije, seljaki, bolje rečeno, moramo se i dalje gušiti u blaženom neznanju, etiketi i žigu koji nosimo kad se iskrcamo na glavnom kolodvoru sa zavežljajem u kojem se nalazi prga sira, špek, luk i digani kolači.
I ostaju nam imena koja "nisu fora". Jesus !
A predsjednik HR provincije, car po JUSU, Leb je opisao taj čemer u jednom zapisu koji je u nekoliko riječi sublimirao , poput nekad Ljudevita Gaja, kako stvari stoje. Lebe, care ! Ovako stvari stoje, na zastavi sa tri boje....( Bare * sing * )