Prati te već posljednjih nekoliko dana. Kad god sjedneš u auto, osjećaš njezinu prisutnost. Spokojno leži na stražnjem sjedalu, ali ćutiš njezin dah na svom vratu, njezin miris u nosnicama.
Već sve znaš: svijetla joj kosa leprša na vjetru (odakle je samo došao?), dugi skuti pletu se oko nogu, iscrpljeni obrazi pokušavaju namjestiti prirodan smiješak…
Osjećaš da te zove; njezini su vriskovi nečujni, ali znaš da su namijenjeni upravo tebi. Dolazim, evo dolazim!
Od silne sreće zbog skora sjedinjenja puštaš suzu. Polako prineseš prste obrazu i obrišeš tu kap. Tek kada približiš vrškove prstiju usnama, osjetiš poznati crveni slankasti miris. Počelo je! Upravo te dodirnula vrškom svoje - samo za tebe naoštrene - kose.
Post je objavljen 06.06.2005. u 17:59 sati.