Godinu dana nakon pobjede kod Trebije, Hanibal vodi preživjele prema samom srcu Italije, Rimu. U njegovoj vojsci još uvijek su se nalazili Kelti koji su se masovno prijavljivali u plaćenićke jedinice kako bi pomogli afričkom vojnom stroju da uništi Rim, numidske postrojbe kralja Syphaxa, iberski planinski ratnici koji su činili okosnicu tadašnje kartaške vojske te punski veterani prikupljeni iz gradova Utice, Cirte, Kartage itd. No, na njegovu nesreću, na putu mu se ispriječila još jedna rimska vojska. Ovu vojsku vodio je neiskusni konzul Gaj Flaminije Nepot koji se također, kao i svoji prethodnici, uzdao u brojčanu nadmoć. Hanibal ipak, zahvaljujući oprezu primijetio je na vrijeme Rimljane te još jednom imao vremena da pripremi zamku.
Krećući se kroz padinu blizu Trazimenskog jezera, rimski general šalje izvidnicu koja mu nakon nekog vremena javlja o kartaškoj vojsci koja ide ravno prema njima. No, što izvidnici nisu znali, je da velika većina Hanibalove sile se sakrila u obližnjoj šumi, samo čekajući na znak svog vođe. Veliki vojskovođa još jednom je iskoristio svoj nepresušni vojni genij i poslao laku pješadiju i konjicu da zavaraju naivne Rimljane po drugi put. Kada je rimska vojska, ponovno brojčano nadmoćna, zagrizla mamac, iz šume su izletili divlji galski plaćenici i afričke jedinice sa takvom žestinom da Rimljani nisu znali što drugo napraviti, nego bježati. No, oni koji su ostali i borili se, imali su više sreće od onih koji su se bacili u bijeg, jer svi koji su se pokušali povući bili su, ili pobijeni, ili pobacani u hladne vode Trazimenskog jezera (osim nekolicine konjaničkih postrojbi koji su uspjeli probiti obruč). Nakon ove pobjede, Hanibal je imao otvoren put prema Rimu i priliku da zauvijek promijeni povijest čitavog čovječanstva. On tu priliku ipak nije iskoristio.
Post je objavljen 02.06.2005. u 16:46 sati.