Marketing
Nikom ne pričam o tome....Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem..... (Đ.Balashevich)
Ovo shto ja osjecham, nije to tuga, ne stvarno nije, to je samo jedna jaka sjeta... Tuga, ona je jacha.... Chudni su ovi osjechaji koje ja trenutno osjecham, nisam ni sretne,ne....ni blizu sretnome, a opet nisam ni tuzhna....mozhda sam samo zbunjena... Prochi che me to....to su samo moi trenutci slabosti....
Samocha....ona me najvishe boli... Osjecham da nema nikoga kraj mene, sama sam, potpuno sama... Teshko je biti sam.... Znam,rechi che mnogi da imam prijateljice, znam da ih imam i s njima mi je super i sve su one super i lipo mi je s njima, ali to nije to... Sve one imaju svoje probleme, ne zhelim ih josh i ja muchiti sa svojima.... Chesto izadjemo vani i sve je ok, sve one prichaju, ali to sve ne dopire do mene, osjecham da sam u svome svitu, sama sa svoim razmishljanjima... Sve su one sretne, sve se smiju i ja im ne zhelim kvariti raspolozhenje, pa ponekad glumim sa sam ok i smijem se s njima, a u sebi plachem...Teshko je lazhno se smijati i glumiti srechu.....Ali to je put koi sam sama izabrala i svaki put kada vidim da su one sretne i da im je super znam da se sve isplatilo...Ali svaki puta to je tezhe i tezhe....Bojim se da che tuga progovoriti iz mene... Hodam ulicama ponosno, uzdignute glave,a u stvari sam na rubu da zaplachem, ali to nitko ne primjechuje.... Ljudi prolaze pored mene i nitko se ne osvrche...Nemojte me krivo shvatit, ja ni ne zhelim da se netko osvrche.... Ali ponekad je sve to jache od mene i ponekad pozhelim vikati na sav glas da me svi chuju, ali opet se suzdrzhim i sve shto mi preostane je vikati u sebi i nadati se da che to neko chuti iako je to nemoguche....
Moram priznati da me strah...bojim se zblizhiti s nekim i onda ga izgubiti... To ne bi mogla podnjeti...sama pomisao na to me plashi....Mozhda je to razlog zashto se u zadnje vrime osjecham sama i zasto pokushavan svih udaljiti od sebe... Ne zhelim im se previshe priblizhiti...svjesna sam da polako gradim zid izmedju sebe i njih...Teshko mi se udaljit od nekih ljudi, jednostavno mi je previshe stalo do njih...Ali i s njima imam zid, za sada je taj zid josh mali, ali osjecham da che se s vremenom povechati nastavim li ovako i tek onda chu ostati sama....Nedavno su mi se dogodile neke stvari zbog koji se ovako osjecham....i znam da sam krivac za sve ovo ja i samo ja...ali jednostavno sam takva, neke stvari me previshe pogadjaju....Mozhda me nechete shvatiti, nie ni bitno.... Sve ovo shta san ja prichala, bolje recheno pisala to je ono shta ja osjecham u posljenjih tjedan dana, mozhda vishe... I zhelim shta prije izachi iz ovog chudnog vrtloga osjechaja....Nadam se da ochu....moram....
A sada iden lech na krevet i pustit muziku....
Post je objavljen 02.06.2005. u 15:25 sati.