Nisam htjela da mi kisa pokvari dan.
Pokušala sam je pretvoriti u svoga saveznika. Odspavati ujutro duže dok ona uporno pada.
No onda je susjed počeo vikati. Kišno jutro postade tako nervozno.
Kiša mi nije bila saveznik, pokvarila mi je planove.
Nisam mogla obući bijele hlače, ni otići na posao biciklom.
Ponovno osuđena na javni prijevoz. Ni tračka sunca.
A onda sam popila kavicu.I kiša je prestala.
Iako sam taman odlučila da ću malo uživati u njoj. Pokisnuti.
Sve je kod mene kao i vrijeme:
Kad prestanem željeti, želja mi se ostvari.
Kad prestanem sanjati, snovi postaju java.
Kad prestanem mijenjati svijet, on se počne prilagođavati baš meni.

Post je objavljen 02.07.2004. u 21:17 sati.