Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sismis

Marketing

Strašno dugaćki post

Posmatrao sam Mocart kuglen, svetski poznati slatkiš u zlatnom staniolu, i razmišljao o promociji srpske kulture u tom smislu. Zašto mi ne bismo imali Mokranjčeve kugle ili ledenu kocku Slavenski? Ovo bi bio samo početak procesa istorijske aktualizacije srpskog menija. U bliskoj budućnosti strani turisti naručivali bi dezert Ćele kula (u osnovu od čokolade utiskivalo bi se bobičasto i koštunjavo voće), svinjske nogice Vuk Karadžič, barenu koprivu Nikolaj Velimirović (mada je ovo konkurentno ime i za sapun), kompot Ilija Garašanin od suvih šljiva (ova poslastica bi se alternativno zvala Srpski Bizmark i preporučivala se kao dobar purgativ), mućkalicu Kosovo polje, pečenu bundevu a la Despot Stefan. Mnogi naš zaslužni saplemenik koji nije dobio ulicu, značajno grobno mesto ili nije stigao na banknotu na ovaj način bi stekao priznanje.

Posetio sam Rim. Proizveli smo jadnog Ljubomira u vodiča i tumača i tri dana ga gonili kao bog djavola. Postavljali smo mu najbesmislenija pitanja na svetu i tražili da nam progovori koju o svakoj izakanoj starini. Evo, sad ću da inventarišem posećeno. Dakle:

1. Trastevere – deo grada u kojem ima množina restorana. Tamo smo se hranili jeftino, a dobro.
2. Vatikan – ulaz u vatikanski muzej je pravi podvig. Čekali smo u redu od dva kilometra sa nekoliko hiljada drugih izmučenih i izbečenih turista. Pošto se dobro medjusobno izgazite, ulazite u tesne vatikanske hodnike gde shvatite da će se medjusobno gaženje nastaviti još nekoliko sati. Najagresivnije su majke sa malom decom u kolicima. Sa svih strana čuju se zapomaganje i jauci. Otprilike kao da ste u karantinu ili izbegličkom kampu. Srebroljubivi monasi zauzimaju strateški važne tačke u lavirintu i na pitanja odgovaraju ćutanjem, ali će vam zato skupo prodati flašu vode, sendvič ili koščicu nekog sveca. Putokazi najavljuju Sikstinsku kapelu sve vreme, znakovi se umnožavaju što se krećete dalje i dalje, ali Sikstine nema pa nema. U medjuvremenu su svuda okolo otkinute mermerne glave, ruke i noge, nerazumljivi delovi nekih spomenika. Kada se konačno dokopate Sikstinske kapele nadrkani čuvari će vas poterati sa obrazloženjem da se muzej uskoro zatvara. Od vatikanskih stvari treba reći i da je bazilika Sv. Petra prava zgoda. Ogromantna je i izgleda kao kulise za snimanje Star Tracks. Sve vreme očekujete da se odlepi od zemlje i poleti, da zidovi počnu da se pomeraju i da se iza njih ukažu velike kontrolne table, lampice, radari i slično. Ovde je i Mikelandjelova Pieta.
3. Campo de Fiori – na ovom trgu možete kupiti cveće ako ste dovoljno blesavi. Ulični prodavci (ovde su to mahom crnci) nude ogledalca, male Koloseume u staklenim kuglama po kojima sneži kad se promućkaju, Prada ženske tašnice, pajpove za šit i kanabis i ostale neophodne stvari.

Sad sam već sam sebi dosadan, ovo se odužilo. Nalepiću vam slike i toliko. Zapamtite da sam video sve i nemojte sumnjati u to. Ako želite da se dodatno obavestite pišite na e-mail, ili još bolje kupite moju knjigu „Berninijev slon“ koja u detalje opisuje Berninijevog slona, zube, njušku, intimne delove.

Evo slika



Kolosejum


Konstantinov slavoluk



Panteon



Hram Kozme i Damjana na Forum Romanum



Panteon unutra



Most na Tibru



Red za Vatikan, ovo je osmina, otprilike



Šišmiši u metrou



Ljubomir, Saša i ja



Rim posle pljuska



Trg Sv. Petra



Slon od onog Berninija



Neptun i mua



Saša u metrou



Vini Pu se ispoveda u Santa Maria Maggiore



Ka Sikstini



Prst



Kradeno egipatsko



E, ove sad nisu iz Rima nego iz provincijskog grada Hala u Austriji.



Ova je specijalno za mog kolegu koji gaji sklonosti za svaku vrstu umetničkog ispoljavanja. Pored toga, on jako voli novac. Ovo na slici je jedna od prvih kovnica novca u Jevropi.



Katedrala u istom gradu. Ima vitrina u koju stavljaju glavudže vidjenijih darodavaca. Ima i dečijih. Ljupko je. Na žalost, ne možete celivati, pa se jaka erotska žudnja mora suzbijati.



Isto



I jopet



Saša obezglavljen



U muzeju, vi’te što je dobar muzej



Isto u muzeju, ovo na zidu su nosovi



Virtuelni kuferi



Virtualna ležaljka



Neki eksponat, jebem li ga, klikeri neki


U subotu sam u Bg. ’Ladite pivo.





Post je objavljen 02.06.2005. u 12:37 sati.