Marketing
DAN 361
Di si bija kad je grmilo
U četvrtak sam išao na Gacacu. Gacaca je počela u Ruandi ima nekih tri mjeseca. Ustvari počela je Gacaca još prije par godina ali sad prije nekih tri mjeseca počela se održavati intenzivnije i dosta češće (jedanput tjedno u svakoj općini). Što je Gacaca? E pa Gacaca je tradicionalan način suđenja u Ruandi. Inače sama riječ Gacaca znači trava pa bi se to moglo prevesti kao suđenje na travi ili pravda na travi ili pravda na ledini. Tako nekako. Uglavnom, ta tradicija suđenja u Ruandi je stara Boga pitaj koliko, bit će petsto godina. U biti dok nisu beligijanci došli u Ruandu nije ni bilo drugog oblika suđenja nego Gacaca. A to je, kao što smo rekli, skupi se cijelo selo na ledini (livadi) i odabere se sudbeno vijeće i onda se sudi. Treba istaknuti da su belgijanci napravili prvi zatvor u Ruandi, ovdje u Kigaliju i osmislili prvi sud u “europskom” stilu.
Za vladavine belgijanaca Gacaca je ukinuta i prešlo se na “normalni način suđenja”. Međutim i s obzirom da Ruanda i do dana današnjeg ima tragično loše razvijeno pravosuđe i s obzirom da je pravosuđe sporo "u svih šesnaest" izračunali su bit će da za sto trilijardi godina neće uspjeti suditi svim osumnjičenima za ratni zločin kojih trenutno ima oko 120000 (sto dvadeset tisuća) i mnogi od njih su preko deset godina u zatvoru i čekaju suđenje. Stoga je parlament prije par godina izglasao da se za suđenje osumnjičenima za ratni zločin i genocid uvede Gacaca ali ipak glavnim kolovođama genocida i najvećim koljačima u povijesti čovječanstva će se ipak suditi na “normalan način" u sudnici. Zanimljivo je spomenuti da sam ja bio jedini bijelac među 30000 domaćih ljudi i kad sam došao poprilično se ljudi okrećalo za mnom.
Baš čudno da nije bio nijedan novinar bijelac ili netko drugi od bjelaca. Ja sam uspio sa suprotne tribine opaliti nekoliko slika kriomice pošto je bilo zabranjeno slikavanje. Barem je meni policajac izričito rekao da ne smijem ni u kojem slučaju slikavati. A pravo da kažem, nisam ni vidio nikog živog da slikaje na Gacaci. Nema zajebancije. Gacaca se odvijala na gradskom stadionu u Gitarami i danas je zbog Gacace bio neradni dan u cijeloj općini Gitarama (selo Kivumu spada također pod općinu Gitarama) tako da ljudi mogu u što većem broju prisustvovati. Zanimljivo je bilo viditi kako se odvija Gacaca. Ima izabrano sudbeno vijeće od uglednih i poštenih ljudi i oni vode Gacacu. Robijaši odnosno osumnjičeni izlaze i govore o svom nedjelu i iznose svoju obranu, narod odnosno publika sluša i naravno komentira. Nakon što osumnjičeni završi svoj govor i nakon saslušanja svjedoka (ako ih ima) sudbeno vijeće razmatra to sve skupa i onda donose zaključke. Danas su osumnjičeni samo iznosili obranu nije bilo izricanja presuda nego će sudbeno vijeće još malo ispitivati neke detalje u vezi današnjih osumnjičenika pa kad neke stvari budu jasnije onda će se opet održat Gacaca za te osumnjičene i vjerovatno izreć presuda. Uglavnom, to tako nekako sve skupa funkcionira.
Inače osumnjičeni su cijelo vrijeme sjedili zajedno na travnjaku igrališta, doslovce odmah do publike koja je pratila suđenje sa travnjaka jer je tribina bila puna k'o šipak. Tako su osumnjičeni izlazili jedan po jedan na binu i iznosili svoju “priču”. Evo što su neki osumnjičeni govorili u vezi njihove krivnje. Jedna žena koja je osumnjičena da je izdala jednu curu nakon čega su je kasnije Kratki sasjekli na komade priča kako je ona toj curi koja se skrivala u jednoj kući nosila kriomice hranu i kako je to neko otkrio i rekao Kratkima. Onda su kratki nju prisilili pod prijetnjom smrću da ih odvede do te cure. Tako ih je ona, da je ne ubiju, odvela do te cure. Jedan robijaš je rekao kako je on klao i ubijao ali je rekao da ima sada mnogo ljudi u publici koji su takodjer klali i ubijali a nikad nisu uhvaćeni. Na pitanje sudbenog vijeća zašto osumnjičeni ne otkriju te ljude taj osumnjičenik je rekao da je to dosta delikatno. Naime ako bi osumnjičenici počeli cinkavati, moglo bi se dogoditi da na kraju, skupa sa njima, cila rodbina završi na robiju ili pola sela možda čak. Jer su klali i ubijali. Ili se može dogoditi da ako nekog cinka da mu se taj osveti na taj način da plati nekome da mu pobije obitelj (navodno je već i bilo takvih slučajeva) pa stoga se osumnjičenima za genoci nerado cinkaje. Zanimljiv govor od jednog drugog osumnjičenika.
Taj je govorio da uopće nije sporno da je on klao i ubijao ali je pritom dok je to govorio optuživao jednog čovika u gledalištu govoreći da je on u to vrijeme bio predsjednik općine i da je mogao spriječiti dosta klanja ali nije. Kad je taj osumnjičenik završio sa svojim govorom onda je taj čovjek, da obrani svoju čast, izašao na binu i rekao da je to laž i da to nije istina i da svi znaju da je on još 1993. godine, dakle godinu dana prije genocida dao ostavku na funkciju predsjednika općine i da tako za vrijeme genocida nije obnašao nikakvu političku funkciju nego je bio samo običan čovik i da stoga nije mogao ništa učiniti kad bi i vidio ubijanja. A da je pokušao spriječiti ubijanja onda bi i njega ubili. Tako se konstatiralo da je taj osumnjičenik krivo čovika optužio. Eto toliko za sada o Gacaci i mom sedmodnevnom boravku kod fra Ivice. Inače, fra Ivica mi je govorio da još ostanem ali nisam mogao više jer planiram ići vidit gorile.
I još nešto. Nakon dugo vremena sam "zašahirao" (bacio partiju šaha). Ima skoro trista godina da nisam igrao šah a fra Ivica kaže da ga nije igrao petnaestak godina. I tako sam ja onda, pošto sam vidio da imaju šah, izazvao fra Ivicu na okršaj. Završili smo remijem jer sam se ja iša pravit pametan tako što sam imao kraljicu i četri pješaka a fra Ivica samo tri pješaka i ja sam "zajunio" da mu prvo smažem pješake pa onda dam mat međutim zbog tog mog filozofiranja na kraju smo završili remijem, a bio sam u prilici da pobjedim.
U petak 20 05 05, kad sam se vratio u Kigali, otišao sam do don Sebastijana na internet. Dok sam petljao po internetu dogodila se jedna komična situacija. Jedan mali koji stalno krade po vrtlu i svemu ostalome što stigne uhvaćen je opet u krađi po ko zna koji put i don Mishel koji mu je sto puta rekao da ne smije krasti ovaj put mu je održa “Gacacu”. Za kaznu ga je skinio do gola i sat vremena je morao stajati gol ispred kuće. Ja sam umra od smija kad sam vidio malog kako “robija” svoju kaznu. Don Sebastijan mi je rekao onda još luđi događaj poslije čega sam odvalio od smija do jaja. Naime, don Jean Paul koji je sad u Gatengi sa don Dankom, je prije bio u Butari i imao je isto problema sa jednim malim koji je stalno krao po misiji i nikako nije prestajao sa krađom unatoč tome što ga je sto puta upozorio da ne smije krasti. Jednog dana, kad ga je je po osamstopedesetpeti put uhvatio u krađi, don Jean Paulu je toliko dozlogrdilo da je uzeo sjekiru i odveo malog do panja i rekao mu Biraj! Ili ću ti sjekirom odsjeći glavu ili ću te opiturati (obojati). Mali je zakukao Nemojte mi odsjeći glavu ako Boga znate nego me opiturajte. I don Jean Paul ga je lijepo skinuo do gola i opitura malog piturom. Mali se poslje toga opametio i nije više krao.
Inače don Sebastijan je nabavio afričku sivu papigu i jučer sam se malo igrao sa njom. Papiga zna govoriti a zanimljivo je to što voli piti Coca Colu.
Eto toliko za sada. I još samo da kažem da je Cico u svom restoranu Papyrus radio u petak veliki party. Bilo je jako puno ljudi. Čak i viđenih ljudi. Svirala je "živa" muzika a iza ponoći je dee-jay puštao muziku i bilo je - otkači se rođo! Cico je imao na sebi majicu motorobi koju sam mu ja poklonio. Eto čujemo se i pozdrav svima
P.S.
Bio sam među gorilama, na dva metra od njih. Ljudi, ma to je veličanstvenooo!!! Ma to je, najblaže rečeno, fantastičnooo!!!
Post je objavljen 02.06.2005. u 08:01 sati.