Zaglavio sam na Bjelolasici. Dosadni seminar, još dosadnija kiša i jednostavno nemam kud. Ne preostaje ništa drugo nego da se prisjetim kako smo jednog jutra krenuli u potragu za pustinjskom ružom. Kako nam putevi do Sahare baš i nisu bili usput, jedva smo pronašli nekoga tko bi nas u svojem automobilu prokrijumčario u stari grad luke Algeir, do nekog skrivenog dučančića kakvog beduina, riskirajući da nam neki islamista svima stepe metak u čelo iz sporedne uličice dok čekamo u prometnoj gužvi. No mi smo Hrvati. Mi se furamo na onaj neki instinkt ratnih veterana, na onaj neki osjećaj za metak sa svojim imenom i odlazimo u grad usprkos izbezumljenom osiguranju i negodovanju stranih kolega. Je kaj bi vi? Naše žene su zaželje pustinjske ruže. I točka. Apsolutno romantično!
Sjećate li se pjesme "Desert Rose" od Stinga? Dobro. Sting je tu pjesmu posvetio nekoj arapskoj djevojci, no pustinjske ruže, pješčane ruže ili desert roses, stone roses, sand roses predstavljaju selenitnu kristalnu formaciju koja nastaje u sedimentima tvoreči kristalnu strukturu sasvim nalik na ružu nevjerojatne ljepote. Može se reci da je selenit kristalna forma gipsa. Selenitne pustinjske ruže formiraju se na suhom jezerskom dnu kada se iz podzemlja podigne mala količina vode, pa se ubrzo nakon toga i povuče. Za formiranje pustinjske ruže bitno je da se pogode i vremenski i atmosferski faktor: Previše vode, kristalinska struktura biva isprana. Premalo vode, ništa se ne formira. Sam kristal formira se iz centralne točke te «raste» u raskošni ružin cvijet uslijed djelovanja vremenskih utjecaja. Ukoliko se nalaze izložene na površini, podložne su utjecaju abrazije i erozije pa traju svega nekoliko godina. Na grčkom, "selenites lithos" znači mjesečev kamen, od "selene" mjesec. Energije koje transferira mineral selenit te metafizička snaga arhetipa ruže poznata je svima koji se bave kamenjem i duhovnosti. Kamene ruže koje se mogu pronaći kod vještih arapskih preprodavača, znaju biti obrađene plinskom propanskom bakljom, znanom kao «brener», s kojim postižu efekt bijelih rubova na laticama kamene ruže. Sve ama baš sve možete saznati od recepcionera. Evo jednog primjerka kakvog možete nabaviti.
Što je moj život? Hoteli, recepcioneri i foajei.. Po uspješnom povratku sa lova na ruže, odmaram u foajeu i slušam zvuke vjenčanja koje dopiru iz glavne dvorane. Band svira Stingovu «Desert Rose» u kojoj pjeva i Mohamed Khelifati alias Cheb Mami, što znači «mali dečec» isto kao što vam je «cheb» poznato iz cheb-ab, ćevap, maleni komadić mesa koji je neizostavni dio vašeg svakog sastanka «kod Krleže» ili «pod satom» kad Rubelj zamiriši iz smjera placa opijajući vas miomirisima dok onako nestrpljivi čekate svoju ružu s kojom ste ugovorili sastanak. Koliko puta ste tamo nestrpljivo čekali? Strepili? Nadali se? Kako će izgledati? Cheb Mami koji pjeva sa Stingom je ponos nacije te uz Khaleda i perjanica alžirske «rai» muzike...aman, aman... Rai znaci «način viđenja» «stajalište» «plan» ili «volja»... U ne tako davna vremena, kada bi netko imao životnu dilemu, otišao bi po savjet kod shikh-a, pjesnika «malhun»-a kako bi ga pitao za savjet i mišljene izraženo kroz poeziju. Slično su imali Kelti kroz svoje bardove, Francuzi kroz provansalski trubadure, znamo i za shamanske vraceve. Moderna Rai muzika se razvila kada su se beduini, sinovi pustinje, suočili sa klaustrofobičnom tjeskobom siromašnih gradskih četvrti. Rai je jedan cijeli mali zasebni univerzum ritmova i različitih tonova.
E da vam je koji pjesnik da ga pitate za savjet kad je ugledate kako sva prekrasna izlazi iz tramvaja ili dolazi iz smjera Tesline i Gajeve, dok sva onako blješti od sreće ili se možda srami zatvarajući latice. Da vam je neki shikh da zauvijek zaustavi taj trenutak, da je opjeva ili da vam da savjet što da sad radite s tom suptilnom ružom u vašoj ruci dok ju vodite nekud prema gornjem gradu.
Kasno je. Hotel se prazni. Prolazi mlada okružena pratiljama. Alžirke su žene nevjerojatne ljepote. Toliko lijepe da zastaje dah. Što je sve izmiješano u njihovoj krvi? Beduini, Berberi, Arapi, Europljani... Opija me miris jasmina koji ostaje u zraku nakon što su prošle pored mene.... vrti mi se u glavi...aman, aman... zašto taj lokalni Sting i Cheb ne prestaju?
...Sweet desert rose
This memory of Eden haunts us all
This desert flower, this rare perfume
Is the sweet intoxication of the fall
U fontani plivaju ružine latice. U holu više nema nikog. Društvo mi radi jedino prekrasna mlada prostituka. Palim joj cigaretu. Koliko ima godina? Koliko ima osmijeha za sve nas? Koliko pitanja za tebe, kćeri pustinje...
Koliko ?