Marketing
DOSJE:Konji, zebre i magarci
Tri tisuće godina prije nego što su izumljeni automobili, vlakovi ili avioni, KONJI su bili brz i djelotvoran način prijevoza.Ta živahna i elegantna bića ubrajamo među najinteligentnije životinje, i vrlo ih je lako pripitomiti.Pitomi konji pripitomljeni su za mnoge zadaće, od vučenja kola do nošenja vojnika u bitkama.Mnogi sportovi i aktivnosti u slobodno vrijeme uključuju i konje, poput preskakivanja prepona, pola, rodea, te konjskih uutrka.Konji šampioni vrijedni su milijune dolara, a prva nagrada u slavnim konjskim utrkama često iznosi na tisuće, pa čak i stotine tisuća dolara.Jedan od najpoznatijih konja u mitologiji je JEDNOROG.Spominje se u bajkama kao simbol nevinosti.Danas postoji više od 80 milijuna pitomih konja, podjeljenih u više od 100 različitih pasmina.Tri su glavne vrste konja:TEGLEĆI KONJI, poput teških teretnih konja, LAGANI KONJI, kao ARAPSKI, i PONIJI, kao šetlandski.Tegleći konji vuku plug, a lagani konji su trkaći.Visina konja se mjeri od tla do grebena(najviše točke na ramenima).Teški teretni konji su najveći, a šetlandski poniji najmanji konji.Konji, DIVLJI MAGARCI i ZEBRE spadaju u obitelj konja, u koju još ubrajamo DOMAĆE MAGARCE i MULE.Zebra je jedini član obitelji konja s prugama.Iako nam sve zebre izgledaju isto, svaka ima jedinstvene crne i bijele oznake.Poput konja, zebre su društvene životinje i žive zajedno u stadu.Mladi mužjaci, ipak, najčešče žive sami dok ne odrastu.Kako postaju stariji, mužjaci često vode međusobne borbe za skupljanje vlastite skupine, harema, ženki.Tada se zebre počinju pariti.Kada bježi od grabežljivaca, primjerice LAVA, može trčati i brzinom od 65 km/h.Domaći magarac zajedno s konjima i divljim magarcima već tisućama godina vuku teret teret za čovjeka.Najčešče ih zovemo teglećim životinjama.Još jedna tegleća životinja je MULA, motomak kobile i domaćeg magarca.Dvije su vrste divljih magaraca:AFRIČKI i AZIJSKI.Afrički magarac živi u suhim, stjenovitim područjima sjeverne Afrike.Potrebno im je vrlo malo vode i preživjet će u divljini hraneći se tvrdom, bodljikavom travom.Kao i ostali članovi obitelji konja, ženka divljeg magarca rađa jedno mlado, koje već nekoliko minuta nakon što se oždrijebi može hodati.Konji su dugonogi sisavci s kopitima, dugim repom i grivom na gornjem djelu vrata.Konji se kreću hodom, kasom te galopom, što znači sve veću brzinu.U galopu, sva su kopita u djeliću sekunde podignuta od tla.Najbrži galoperi na kraćim stazama dostižu brzinu od 65 km/h.Hodaju na vršcima prstiju.Na svakoj nozi ima tvrdo i čvrsto koštano kopito.Na tabanu ima jastučič zvan rožna žabica.Žabica prilikom trka djeluje kao amortizer.Na kopita se također stavljaju metalne potkove da ih se zaštiti od tvrdih cesta i neravna tla.Odličan njuh, dobar vid i oštar sluh znači da je uvijek na oprezu i spreman za bijeg od opasnosti.Bliski rođak domaćeg konja je MONGOLSKI DIVLJI KONJ, također nazvan i AZIJSKIM DIVLJIM KONJEM.Stada tih životinja nekad su živjela na visoravnima MONGOLIJE, u sjevernoj AZIJI.Danas ih je u svjetu ostalo tek nekoliko stotina, i to samo u zoološkim vrtovima i rezervatima.Konji, magarci i zebre životinje su koje pasu, a hrane se samo travom koju odgrizaju oštrim prednjim zubima.Jedan od prvih konja bio je EOHIPUS.Živio je u šumskim predjelima prije više od 50 milijuna godina.Bio je visok jedva šezdesetak centimetara.Evolucijom su konji postajali sve veći, i počeli su živjeti na otvorenijim, travnatim ravnicama.Stručnjaci starost konja mogu odrediti po broju i veličini zuba, te njihovoj istrošenosti.Većina odraslih konja ima između 40 i 42 zuba.
Post je objavljen 01.06.2005. u 19:24 sati.