nema mi smisla vise ovo. pisanje ovog bloga, mislim.
nije stvar u tome da nemam o cemu pisati. naslo bi se materijala. naslo bi se i anegdota iz zivota ovdje, naslo bi se interesantnih osvrta na zivot i kulturu u Minhenu. naslo bi se zanimljivih prica o zanimljivim ljudima. ali mi se o tome jednostavno neda pisati.
mozda jednog dana ovaj blog opet zazivi. nadam se da hoce. nadam se da cu opet imati potrebu pisati o takvim stvarima.
iz meni nepoznatog razloga, ocito imam neke egzibicionisticke porive. imam potrebu i dalje pisati neke stvari. neke su dobre. neke su lose. vise-manje sve su prilicno intimne. to ne mogu ovdje, ovo cita previse ljudi koji me znaju. da, mozda sam papak. a onda opet, mozda jednostavno nisam glup.
treba mi neki ventil. telefonski razgovori, mejlovi i icq poruke sa ljudima doma nisu mi dosta. "magnas civitas, magna solituda", ako se dobro sjecam latinskog iz srednje. lako moguce da cu uskoro poceti pisati blog na drugoj adresi, pod drugim nickom. oni koji me dobro poznaju vjerojatno ce znati naci taj blog. AKO ga napravim.
druge blogove cu citati i dalje. ako ostavim komentar, vjerojatno ce bit pod ovim nickom.
hvala svima koji su me citali. hvala svima koji su komentirali. mozda se citamo opet. mozda ovdje, mozda negdje drugdje. a mozda i ne.
Post je objavljen 01.06.2005. u 16:02 sati.