Plantažer će naporno raditi cijele dan, te od noći do ponoći, i od ponoći do jutra, da provjeri sva svoja pismena. A ja ću se kao lijena mačka nakon ordinarnog radnog dana odvući kući. Tamo ću se odmarati na sebi svojstveni način.
Plantažer ima i pomoćnika. On se zove M.G., urbanizirano, iako mu je pravo ime Mudro Govori. On je pravi Indijanac, poglavica kamenoga lica. M.G. govori, a Plantažer ga sluša i upija. Plantažer želi postati član plemena kojem pripada M.G., ali samo ako mu ovaj zajamči da će biti poglavica. Kako Indijanci ne priznaju počasne članove i neke druge slične funkcije, a poglavica mora biti rođeni Indijanac, Plantažer nije posebno zainteresiran, no ne želi uvrijediti nesuđenog pomoćnika M.G.
Sjedimo pod otvorenim prozorom Kolonijalne Kuće i slušamo njihove glasove, čudeći se kako M.G. mudro zbori, a kako ga Plantažer može slušati, jer hoće. M.G. ga čak nešto uvjerava, dok mi, obični radnici na Plantaži, o tome možemo samo sanjati, čak i kada znamo da o onome o čemu Plantažeru hoćemo reći on nema pojma niti ima blage veze s time.
Još ćemo pozaspati od ove milozvučne pastoralne idile!
Post je objavljen 01.06.2005. u 15:53 sati.