Lude su ko krasan kurac. Ne znam zašto je tome tako. Danas sam se prvo posvađao s nekom suludom militantnom lezbo glupačom na iskrici. Mislim, sve one djeluju normalno. Ova me pokušala uvjerit u to da ne smijem vjerovat svojim frendicama jer da žene uvijek lažu. Reko koka, nisam ja kriv kaj ti razočarana u ženski rod. Fakat nisam. Nastavila je srat kak ja ne znam, pa s visoka nek se samo ja veselim u svom neznanju. Reko jebote, da sam žena ne bi te tako ni termomasažnim nastavkom za tuš. Glupačo. Onda imamo one druge lezbe, one militantne droljetine kvocijenta inteligencije ispodprosječnog štapa bambusa koje čim otvoriš profil imaju sliku tipa ona naslonjena na auto sa raširenim nogama, faca zamrljana a odmah ispod piše DEČKI FAKOF JEBEMVAMMATERUPIČKU ONO TRAŽIM ŽENU DA BUDE NJEŽNA PREMA MENI PEDERČINE FAKOF FRUSTIRIRATE ME JEBOTE! i tak... Nemojte se zavaravat mišlju da je to tak samo na iskrici. Svuda po netu. Aha. Nedavno sam upoznao jednu curku iz strane zemlje. Pričali na msn 2 dana i tak, razmjenili brojeve telefona, tu i tam neka poruka, onak, zajebavali se. Nazove ona mene iz strane zemlje taman kad nisam bio raspoložen i radio sam nekaj. Reko ne priča mi se pretjerano, sori. Ok. Da ona moj profil na iskri frendici jer volim mars voltu, pa da i ova vidi. Frendica se javi, ova se javlja za 10 minuta kak je ljubomorna. Navečer joj velim kak nisam za nikakvu komunikaciju jer fakat nisam bio. Pričao sam s frendicom na iskonovom ćatu. Nađe me ova tam. Šalje - "Pričaš tu s desecima žena aaajajaja a mene jadnu ajaja a ja te zvala iz država drugih ajajaja" nakon čega slijedi koloplet poruka u kojima sam ja bezosjećajan, oduran gad. Ok.
Ono sa ženama koje mi se javljaju samo da me upozore na činjenicu da nisam njihov tip već ignoriram. Uđe u dućan sa sirevima, veli prodavaču da ne voli sir, i da koji kurac on prodaje sir i ode van. To su te žene. Nevjerojatno. Ne da sliku. Inzistira kroz 20 poruka da napišem "pusa" na kraju poruke, što ja jebeno odbijam, al ne da sliku. Vidjet ću ja to tvrdo vrckavo dupe uživo. Mili premili isukrste. I naravno, nije paranoična, samo malo oprezna. U velikim žutim zgradama imaju kompletne hodnike posvećene toj vrsti opreza. Prirodno je stanje čovjeka s penisom da se svakoj ženi polagano uvaljuje. Naravno. Ukoliko to ne čini, ili je peder ili je papak. To je većina, naravno. No, postoje žene koje vjerojatno takove papke vole, pa žele da im ti pišeš sranja godinu dana, ne bi li u olujama vlastitog si uma stvorile mentalnu sliku savršenog muškarca te naravno htjele propast u kurac dok ga konačno upoznaju. To su ko one zaljubljenosti u busu. Došla je meni jednom tak neka pička na nekom tulumu u nekom studentskom domu. I sad, mi vani, cugamo, repamo fiftija i ona meni u jednom momentu veli kak zna ona mene godinama, tako je ona mene htjela upoznat uvijek, išli smo na ista mjesta van, simtam. Reko koka, naj se srdit, al ja se tebe ne sjećam. Bio sam pijan. I tak, gleda ona u lampu tam, a lampa ko sve jebene gradske lampe sjebana, žućkasta, s milijardu krepanih insekata unutra. I veli ona - "jelda da je predivno?" Reko gle, nije. To je zmazana jebena lampa, sa krepanim bubama tranu. Nije predivno. Na to ona napravi facu ko da joj je neko pobio obitelj, zgrči se poput djeteta u momentu oduzimanja najdraže igračke, promjeni izraz lica u duboko razočaran ali odriješit te mi odbrusi - "Mislila sam da si drugačiji" Reko nisam. Jebiga koka, kriva procjena. Otišla je u noć.
Takve su SVE ove s neta. Sve su podložne mentalnim projekcijama. Sve istraumatizirane drolje dolaze na te jebene dating siteove gdje su opake zavodnice, ovaj onaj kurac, a skužiš istu jebenu sekundu da su nenormalne ko autić na navijanje. Nakon navijanja. Sad, ima par normalnih. To su one koje se nađu sa mnom. Neke od njih su normalne, da. Neke nisu, ali nikad ne propuštam izazov. Super su i one koje krate vrijeme na netu, ali nikak i nikad ne požele upoznat nikog s istog. To mi nije jasno. Jesmo mi svi ovdje pojedeni virtualnim svijetom? Mislim, ovak. Ne želim si nekakvu bolesnu čkupi s neta, ne? S druge strane, ne jebem pol % pičku koja net ne kuži. I sad, ko je tu spojeban? One, naravno. U svakom slučaju, imam toliko primjera psiho primjeraka da to nije istina. No ne želim povrijediti njihov oh jako krhki ženski ego, jer kak su s neta, mogu čitat ovo. Kak su žene isto tak nesigurne, pitam se koliko će se njih s kojima sam se našao a ok su ipak posumnjat u to da pišem o njima. :D
Ja nemrem vjerovat koliko sam usamljenih, otuđenih, prestrašenih i sjebanih ljudi na netu upoznao. To su sve oni ljudi koji dnevno prolaze pored nas na cesti. S kojima radite. Jebiga, ja nemam posao, pa ih tam nemrem srest. To je horvat iz lebove priče. Ma ono, kak komuniciram, naravno da dijelom to radim istraživački. Ne statistike radi, mene ljudi fakat interesiraju. Zato i velim da je najbitnija stvar karakter. Zli sjebani ljudi mogu blago u kurac. Dobri sjebani ljudi su samo sjebani i može ih se odsjebat ukoliko znaju komunicirat. U krajnjoj liniji, draga paprat, to ste vi možda. Strah je zajebana stvar. I ne, ne pišem ovo sad s visoka, nimalo. Kao što svi koji ovo čitate znate da nisam baš pretjerano sretan sa sranjima u životu i da puno serem, onda možete i znat da nemam ograda i strahova. Nekak sam ih zgubil s godinama. Al ne razumijem strah. Čega se jebeno bojite ljudi? Ali fakat.
UPDATE SVJEŽ POPUT KRUHA KOJI JE SVJEŽ!