Nadnevka 12. rujna njemačke 4. i 5. armija još prije zore, a ničim ometane, povlače se na crtu Sijip – Sent Menu, a francuska 3. armija ostala je potpuno nedjelotvorna i sve to mirno promatrala, a francuska 4. armija u trenutku kada je izgubila dodir s njemačkim postrojbama, jednostavno je stala na oko 20 km prije Marne. Kad je prešla rijeku Velu njemačka 3. armija zauzela je položaje na Tijiziju do Sijipa, dok je francuska 9. armija tek navečer pristizala na rijeku Velu i tako bila udaljena od prvih njemačkih crta skoro 8 km. U namjeri da spoji svoju 2. armiju s njemačkom 3. armijom Bilov prikuplja svoje postrojbe na srednjem toku rijeke Vele kako bi tu dočekao njemačku 7. armiju koja je trebala popuniti nastalu prazninu između njegove 2. armije i 1. armije. No, francuske i britanske postrojbe tijekom borbi od 1000 do 1100 12091914 zauzele su prijelaz kod Braisne (Brena), a u 1500 i most kod Fima. Tako je u sumrak njemačka 2. armija (gardijski i 10. korpus, 10 pričuvni korpus i 14. divizija) držala oko 24 km bojišnice, dok je zapadno od nje na 18 km bojišnice razmještena 13. divizija i 25. brigada. U 1430 Žofr je zapovjedio da 6. armija uz potporu britanske armije počne prebacivati svoje postrojbe preko rijeke Oase, da 5. armija uz sudjelovanje britanske armije svojim lijevim krilom prijeđe rijeku Enu. Međutim, francuska 6. armija već je ušla u borbu s njemačkim postrojbama, a francuska 5. armija nastupala je prema glavnini snaga njemačke 2. armije, tako se ni njihovi ciljevi nisu poklapali s Žofrovom zamisli iz zapovjedi. Naime, njemačke armije trebaju manje vremena da im stignu pojačanja i da ona interveniraju na kritičnim mjestima nego vrijeme koje trebaju francuske armije da svoje postrojbe vrate na odlučujuće smjerove. Slijedećeg dana, 13. rujna, svima je bilo jasno da je započela nova bitka, bitka na rijeci Eni. Iako njemačke armije nisu pretrpjele poraz na rijeci Marni, one ipak nisu uništile glavninu francuskih armija kako je prvobitno bilo zamišljeno, pa je time bitka na rijeci Marni prekretnica u Prvom Svjetskom ratu, jer se pokazalo da njemačke armije nisu nepobjedive i svima je postalo jasno da će rat trajati mnogo duže nego što se u početku planiralo. Iako labava pobjeda na rijeci Marni, ipak je dobro došla francuskim i britanskim postrojbama. Naime, demoraliziranim i preplašenim francuskim i britanskim vojnicima odjednom je porastao borbeni moral i želja za bitkom, a poljuljano vojničko samopouzdanje ponovno je vraćeno. Bitka na Marni vodila se na bojišnici od preko 300 km, Francuzi i Britanci angažirali su 55 divizija, te oko 3000 topova, dok su na drugoj strani Nijemci angažirali 51 diviziju i oko 3300 topova. Brojčano to je izgledalo: 986 000 francuskih i britanskih vojnika protiv 900 000 njemačkih vojnika. Iz francuskih izvora Athumanunh je pronašao da su gubici francuskih armija bili slijedeći 18 073 mrtva, 111 963 ranjena i 83 409 nestalih vojnika, a pri tomu je zarobljeno oko 38 000 njemačkih vojnika i zaplijenjeno 160 težih topova. Njemački gubici ostali su tajna i nikada nisu službeno objavljeni.
Post je objavljen 31.05.2005. u 22:28 sati.