Bez obzira na izvjesno nezadovoljstvo koje će površni umovi iščitati iz mojeg prethodnog posta, ja volim blog. Sviđa mi se sama ideja - da ljudi pišu. Drago mi je što sudjelujem u tome. Štoviše, dolazim na pomisao da svoj blog i potpišem, svim svojim imenima i prezimenima.
"Si ponorila?", spočitne mi moja frendica Marki, "hoćeš da ti se svi smiju?"
"Marki, ionako već mnogi znaju moj identitet..."
"Ne znaju svi. Dakle, neki te još donekle poštuju."
"Znam da nikad neću dobiti Nobelovu za književnost, ali mislim da ipak ne pišem toliko umobolno dosadno, da bi se svi trebali zgrazati!"
"Ne, pišeš zanimljivo! A ispadaš umobolna, jer objavljuješ besplatno. Da bar trtljaš nekakve njanja nebuloze tipa 'jutros dok sam prala zube, primijetih dvije muhe kako se ševe na mojem novom bojleru, ako ne vjerujete - evo vam fotke' ili 'zašto mi srce rani, ti roso moga jutra, zašto mi ostavi tugu za jučer, za danas, za sutra'? Bilo bi razumljivo - takve bljuzge nitko neće objaviti, pa ti jedino preostaje blog. Ali ne! Ti pišeš cjeline koje imaju glavu i rep, priče! I to priče o meni! Da te honoriraju, mogla bih tražiti postotak, ali ovako...Preostaje mi samo da se snebivam i sažaljevam nad tobom!"
"Ali, Marki, meni se baš sviđa što ljudi imaju priliku da me besplatno čitaju...Osim toga, takav sustav me oslobađa odgovornosti, mogu pisati štogod želim, bez cenzure!"
"Ma nemoj, lumenko moja, hajde napiši koliku dobit ostvaruju vlasnici bloga, pa da vidimo hoćeš li biti cenzurirana?"
"Kako da napišem, kad ne znam?"
"A zašto ne znaš? Zajedno sa ostalim blogerskim luzerima sudjeluješ u stvaranju njihove zarade, a nemaš pravo čak ni saznati kolika je? Vidiš da si poremećena! Što ti vrijedi talent i trud, kad si kreten!"
"Marki, bum te zviznula!"
"Kaj se odmah ljutiš? Nije mi namjera da te uvrijedim, nego ti velim u prijateljskom smislu da si kreten. Mjesecima piskaraš i zamisli samo - čak si dospjela na kul listu, bogati! I sad, da vam bar daju nešto - nagradno putovanjo u Donje Sračkovce, pakete čokoladica, fini-mini juhe? Da vam dogovore deal s nekim izdavačem ili bar povremeno tiskanje postova u časopisima? Ne, vi ste nagrađeni time što ste na listi, kuuul!! Blavooo!!! Mi smo djeca malena, u glavicu udalena! To je kao kad gospon Malnar iskorištava one deklasirane čudake u svojoj takozvanoj TV-emisiji. Tako vlasnici bloga iskorištavaju vas! Mogu zamisliti kako se grohotom smiju na vaš račun!"
"Marki, meljeŠ bez veze! Uopće ne razumiješ o čemu baljezgaš, blogere nosi entuzijazam, blog je način života. Uostalom, neki autori su, pišući blogove, došli u kontakt s ljudima od utjecaja i dobili stanovita obećanja, u smislu mogućeg objavljivanja..."
"Buahahahaha, dobili obećanja! Obećanje je veoma primamljivo platežno sredstvo za budale! I ne podliježe oporezivanju. Super! Koji skandal, taj blog! O tome treba obavijestiti javnost, upozoriti roditelje maloljetnika i skrbnike mentalno poremećenih osoba, da pripaze na tu pošast! Budem ja dignula opću uzbunu, čim potegnem svoje veze u medijima!"
"Koje veze? Izbacili su te iz svih novina, u kojima si surađivala, a na TV-u si morala dati otkaz, zbog stanovitih indiskrecija na mojem blogu, što je, priznajem, bilo nezgodno ali s druge strane dokazuje da su blogovi itekako čitani. Dakle, kak misliš djelovati na javnost?"
"Svim sredstvima! Usmenim, pismenim i nepismenim putem. Tam-tamom i dimnim signalima. I na kraju krajeva, ako bude trebalo - otvorila bum svoj blog!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 31.05.2005. u 22:56 sati.