Mladi bracni par ude u najbolju trgovinu u gradu. Muz i zena dugo su promatrali sarene igracke poredane na policama, povijesane o stropu, u drazesnom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje placu, elektronickih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i torte.
Nisu se mogli odluciti. Pride im mlada i otmjena prodavacica.
«Vidite», objasnjavala je zena, «mi imamo malenu djevojcicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a cesto i navecer.»
«Rijec je o djevojcici koja se rijetko smije», nastavio je covjek.
«Htjeli bismo joj kupiti nesto sto ce je usreciti», ponovno ce zena, «i onda kada nas nema… Nesto sto ce je veseliti kad bude sama.»
«Zao mi je», nasmijase se ljubazno prodavacica. «Mi ne prodajemo roditelje.»