Jučer je bilo vruče. Danas svi želimo sunce. Koji smo u stvari čudaci. Mi ljudi. Jer jučer, negdje oko ponoći, psovao sam jer nisam mogao zaspati, jer je bilo vruče i jer nije bilo zraka. A danas sam pak ujutro psovao jer je padala kiša i jer nisam mogao biciklom na posao. Nikad zadovoljan. Ja čovjek. Mi ljudi.
Trenirka je najbolji odjevni predmet. Da sam ja vladar ove države, službena odjeća bi bila trenirka. Ne frak od baršuna i polucilindar. Trenirka. I to pamučna. Malo šira. Da ne steže oko jaja. I bez učkura. Tako da nema onog urezivanja gume u trbuh. Jer to peče. Tamnoplave boje mora biti. Eventualno crne. Na dnu nogavica, tek malo labavija guma. Tek toliko da ako je slučajno preduga ne struže po podu. Ja trenirku nosim sigurno pedeset posto vremena. Kad je zima, u njoj dolazim na posao, jer u trapericama ne mogu vozit bicikl. U njoj sam i po doma. U njoj idem u dučan. Skidam je jedino kad idem van. Iako bi je i onda najradije nosio. Obožavam trenirke. Imam ih četiri. Pamučne. Ostalih par koje imam nisu pamučne. Dvije od te četiri pamučne su vrhunske i točno odgovaraju opisu od prije par redova. Ostale dvije su isto dobre, ali im nešto fali. Nosit ću ih dok se ne raspadnu. A za to će im trebati još neko vrijeme. A već ih neko vrijeme i nosim. Toliko o mojim trenirkama.
Dvoumim se da li da danas idem u KSET ili ne. Mislim da ipak neću ići. Ali ću u petak ići. No, o tome kad dođe vrijeme. Idem ja sad.
P.S. Ostao sam Vam dužan sliku svinje koju smo pojeli Vođa i ja. Bude danas. Valjda...
Post je objavljen 31.05.2005. u 17:51 sati.