Budući da sam plagijator, evo još malo kopiranih meritornih misli koje sam teleportacijom upio i želim ih se riješiti
Kakvi su patetičari ljudi?
Vrlo loši. Prije svega sebični. Dijele svoje probleme s drugima, a nikada ne suosjećaju s tuđima. U stvari žele navući što više ljudi na njihov usrani mlin. Njihov je zadatak zaraziti slabe zlom. Patetika je zlo. Ona je pojam tamne vanjštine i bolesne nutrine. I zarazna je.
Što patetičar očekuje od pristalica njegova kulta?
Očekuje sažaljenje prije svega.
Što to sažaljenje njemu znači?
Sažaljenje je povratni znak da je misija ozlovoljavanja ljudi uspjela. Patetičari su zli ljudi. Oni nemaju prijatelja i neprijatelja. Oni love sva bića koja su razumno-emotivno slaba i labilna. Upletu ih u svoju mrežu i onda ih snažno cijepe serumom bezizlaznosti, a kad ste jednom cijepljeni dugo ćete vremena biti zaraženi patetikom i kad jednog dana ozdravite shvatit ćete da ste potrošili dragocjene trenutke života na hrdanje osušenog govna. A mogli ste se smijati i zajebavati do mile volje.
Jeste li vidjeli koliko se patetike širi ovim prostorima? Ne možeš napraviti ni jedan korak, a da ne zagaziš u patetično govno. Oni koji znaju što je životna radost, zgražat će se tog govna i hitno odjuriti da ga veseljem operu, a patetični manijaci zabit će si zasranu cipelu na nos i punim plućima udisati patetični smrad.
Kako se boriti protiv patetičara?
Sprdnjom njihovih žalopojki. To je najbolje oružje. Nećete ih povrijediti. Takve se ljude ne može povrijediti. Oni toliko lažno tuguju da će vas bez imalo patetike poslati u pičku materinu. Velim vam, patetičari su bolest međuljudskih odnosa.
Post je objavljen 31.05.2005. u 12:22 sati.