dakle bio prijedlog koji je... bravo...bravo...dobio potporu
grada ZG-a...da se skupe dobrovoljci sa biroa pa da idu čistiti okoliš, javne radove i sl...u zamjenu za doškolovavanje, prekvalifikaciju, tečaj, toplice...
well...javila se i ja...i primili me, jes da je bio kasniji rok, ali sam ga uspjela pomaknuti...dakle radila ja...23.24.i 25.-05.
dan prvi...
sastanak pred gradskim poglavarstvom...
busevi, ima ljudi za tri busa, fino se skupili mi...ja čak pronašla davno izgubljenu kolegicu iz srednje...rastavili nas što gradovi, što godine, što prilike...ali eto prepoznale se i tako odlučile opet obnoviti prijateljstvo...a da ipak ne budemo bez ikog u masi nepoznatih lica...
dakle...posjeli se mi u buseve, vrlo lijepi samoborčekovi full moderni busevi...kad ono- evo ti našeg dogradonačelnika M.Bandića...došao nam poželjeti ugodno vrijeme i dobru sreću i bla, bla...ali neka je...čovjek se fakat trudi, mada je sve to politička finta..ali neka je...on bar ima želje, za razliku od drugih koji silno žele postati nedodirljiva, što i jesu , kasta nepogrešivih, od Boga danih, nam foteljaša...
i u 8 i 30h pokret...ide se prema Sljemenu(Medvednica)prema tornju...kod renoviranog tomislavca čekaju nas oblizeki...štapići, grisine, čajni kolutići, sok, kavica i mlijeko, pa si slaži i biraj.....super...doček...
zgrupirali se po busevima...svi fino dobili Autan sprej, radne rukavice, plave vreće za smeće....i razmilili se po Sljemenu po rutama...
dakle sumnjate da smo skupljali samo čikove i staniol od žvakaća.???....varate se društvo moje...ne da je bilo plastičnih flaša, o staklenima da ne govorimo, nego je bilo konzervi,i od piva i od kole, i od jela... starih auto guma, felgi, starih WC školjki, na Sljemenu,?!..
da, na vrhu, netko je vukao potrganu keramičku školjku i fino je iskrcao uz cestu...po planinarskim stazama bilo je ipak malo bolje..jer valjda su ovi ipak svjesniji prirode, jer idu pješice, jer znaju da će tu prolaziti i za tjedan i za mjesec, pa nema smisla da svoje smeće ponovno susreće( al je rima?!)...ali uz cestu je blaga strava...npr..čitavi kanistri Valvoline ulja...????kaj je došal na vrh prirode i mijenja auto ulje???i tako,je to trajalo,..
pošto je prvobitan plan bio da se vreće grupiraju na odredište, od toga se brzo odustalo jer su se vrlo brzo punile, jako teškim otpadom, pa nije bilo smisla da ga se okolo vuče..nego smo ih vezali i ostavljali uz cestu, jer su nam rekli da će ga ipak na kraju pokupiti Čistoća...
donosili su nam vode, mineralne negazirane, u neograničenim količinama, što voditelji grupa, što rendžeri od "Sljemena"...
da bi u pola 12h bila pauza...dobili smo sendviče, ko želi mesne, ko želi vegetarijanske,svaki, pola litre jogurta, pola litre soka, jabuku...s tim da se moglo dobiti i repete...
onda smo nakon pauze svi otišli na crveni, Janičin, spust...dakle ko nije bio...ne zna što je nizbrdica i ne zna kolko toga ipak ima, sve u svemu- padaš na nos, oćeš li gore, očeš li dolje...i opet otpaci, ali malo manje..
probudila se moja stara strast za lijepim primjercima kamenčića, pa sam opet skupljala i nakupila neku kilu- dvije...i sve to u ruksak na leđa i čisti dalje....jako pametno...ali ajde dobro...i bogme ako fakat radiš, bogme se i fino zajapuriš, uznojiš...i piješ vode ko deva...a sve izbija kroz pore...
no dobro spustili se mi... što na riti, što na nogama, niz tu padinu, ali sada zajedno sa vrećama, pa ko je sakupio dvije, e vuci ih...dolje...a onda su, samo za nas, upalili sedižnicu, pa smo sa vrećama u krilu, laganim povjetarcem u lice i blagim njihanjem sjedalica, fino se odvezli gore nazad...skoro da se osjećaš ko turista...
i otprilike u pola dva okupljanje i potpisi i žigovi o obavljenoj akciji...u busove i nazad u grad...
impresija prvog dana...umor, ali i zadovoljstvo- da ipak bez obzira na krajnju korist, činim dobro djelo i da će mi svemir na svoj tajanstveni način vratiti, ne samo kroz musculfiber...
dan drugi i treći...ponovno isto- samo druga odredišta...
drugi dan na Medvednicu iz pravca Ponikve,
a treći oko same žičare i nekadašnje vile Rebar...ali dakle...ono prvi dan je fakat bila šetnja i pjesma...
ovo ovdje je valjda bila podružnica, ispostava... smetlišta Jakuševac...
kako pogledaš niz strminu sa ceste...a ono dolje...nema šta nema...o flašama i konzervama da ne govorimo, sad je bilo starih špareta, peći, frižidera, raznih dijelova auta, karoserija,tv-a, madraca, cipela, starih krpa, deka, robe,kostiju raznih životinja, šute, guma,....ma užas nad užasima...
niti jedna od grupa se od nikud nije ni pomakla...već je svaka našla svoje priručno smetlište i ajmo...u redove,... pa puni vreče, pa ih dodaj da ih dodaju dalje, da bi se iznjele gore......ali stvarno..
ne da je toga bilo... tih malih jakuševaca- nego ih je bilo...a najinterasantnije je, kad počneš čistiti jedan sloj...dolaziš do drugog...do trećeg...do...ma prošli smo valjda sve slojeve stvaranja zemlje... kreda,jura, štef...i kopaj i trpaj i kopaj i trpaj...pa ti bude već muka...jer nema kraja...pa naiđemo na bocu oranđade...piće djetinjstva, pa na bocu Ore...pa na konzerve 29. novembar...pa...ma dobro, skoro da mamuta nismo iskopali, ali kravlju glavu sa rogovima jesmo...ali eto šteta pa nema arheološku vrijednost....možda smo je trebali ostaviti u amanet, nekoj od budućih generacija, da nas ima od čega proučavati...
isto je tako bilo i treći dan oko vile Rebar....dakle to je onda ipak lokalno stanovništvo imalo tajnu akciju...-kako zagaditi svoju okolicu....
impresije...od drugog i trećeg dana?...
užas i strava...smeće...majku im njihovu neosviještenu...kako mogu to bacati okolo...pa svake jebene godine dobivaju račune za odvoz glomaznog otpada, sa datumom, kad će se kupiti iz njihovog kvarta....
mislit ćete da sad pretjerujem, ali nikad, ali zaista nikad, nisam u šumu bacila ni celofan, ni alu foliju od sendviča, jer živim vrlo blizu jedne šume,jer znam da se ne razgrađuje....jer znam da ću tamo šetati psa, djete, jer znam da ću i sutra i za tjedan i za mjesec prolaziti...i šta da se onda igram igre prepoznavanja???
...gle ovo je moja flaša od prošli put...ili da imam memento...sjećaš li se kad smo tu bili??...evo još uvijek je tu onaj bide koji smo bacili...baš zgodno...jelda?....ah lijepi trenuci...!!
Svašta...e pa fakat nema kraja ljudskoj gluposti, nemaru i bahatosti...
a o sudionicima ne bih...
jer naravno...neki su radili, fakat radili... neki su se pravili grbavi, neki nisu zamazali rukavice od prvi dan, a svaki dan smo mogli dobiti nove, ako se ove potrgaju ili fakat zmažu...neki su sakupljali papiriće i limene čepove i opuške, dok su drugi navlačili glomazno smeće...u svakom žitu ima kukolja, a u svakom smeću smeća, ali i bisera....
eto toliko...još mi fale dvije akcije i onda sam kao odradila svoje...ma svejedno...nije mi teško, a ni nimalo žao...žao mi je samo prirode...jer smo fakat smeće...jedino je dobro što smo razgradivo smeće....
ajde ...molim...onog tko ovo pročita- neka se malo zamisli šta radi u parku, prirodi, na plaži...pa da ne bude više ovakvih sranja....thanks...
Post je objavljen 31.05.2005. u 01:04 sati.