Jucer sam bila na kavi s prijateljicom i pocele smo o muskim uletima. Bilo je upravo divno kako smo se nadopunjavale. Jedna zapocne recenicu, druga je dovrsi. Nismo mi krive sto momci imaju stereotipne upade. Okej, zakljucile smo da uglavnom ruzni momci imaju stereotipne upade posto ovi drugi ni ne trebaju upadati. Dovoljno je da te pokupe. Nije uvijek slucaj, funkcionira i sarm, spontanost i duhovitost. Nebitno za ovu pricu posto momci iz nje nisu ni sarmeri ni duhoviti ni spontani, vec samo ruzni i glupi.
Krene ovako... negdje vani sjedis/pleses/pijes/buljis u prazno kad evo prilazi odlucan macho primjerak (uglavnom bez zuba, uvijek su bez zuba, ne znam zasto) u namjeri da te osvoji. Uporno se nadas da ce on unaprijed primijetiti tvoje kolutanje ocima (mozda bi trebalo nekako nauciti kolutati sisama?), ali nista ga ne jebe. Znas, on je tebe vec vidio prije / zica cigaretu / trazi vatre / izgovor nebitan. Ti puses sa strane, ignoriras ga, meljes s drugim ljudima, ali macan se ne da. On zapocinje razgovor. Tako voli nazivati seriju svojih dosadnih pitanja i tvojih kratkih odjeb-odgovora.
- "Imas li momka?"
K-a-k-v-o je to pitanje? U prvoj minuti?! Cemu to pitanje uopce?! (Ah, kao - da zna na cemu je. Ma kakve to veze ima kad ga ionako nece sprijeciti u daljnjem piljenju. Ipak, odlucujem se za klasican odgovor:)
- "Da."
(Uglavnom odmah izmislim decka. Instant izmisljanje. Vec sam se toliko izvjestila u laganju da imam decka da me nikakvo pitanje o njemu ne moze izbacit iz takta.)
Davez ne prestaje.
- "A di ti je momak."
Evo ga tu iza ugla, sad ce te nabit. Da bar.
(Odlucujem se za pristojniji odgovor.)
- "Vani, sa svojom ekipom."
- "Dugo ste zajedno?"
- "Naravno."
Naravno.
(Uvjeravam i sebe. Bolje se laze kad se uzivis u ulogu.)
- "Koliko?"
- "4 godine."
Kako mrtvo-hladno lazem! Oscara za glumu, molim, Julia Roberts, pozderi se od muke!
- "Jel ga volis?"
- "A ne, inace hodam s ljudima koje ne volim."
Idiote.
- "I pusta te samu?"
(Trenutak u kojem pozelim lupati glavom u zid.)
Skini mi se vise s tim idiotskim pitanjima, molim te.
(Ipak obicno samo slegnem ramenima.)
- "Da si ti moja cura, ja te nikad ne bih pustio samu."
Gle, nije simpaticno, ni zanimljivo, ni sarmantno ni romaticno. Naprotiv, odaje kontrol frika ili mentalno retardiranog slona koji je nastrebao izlizanu frazu napamet. Ne znam sto je gore. Kombinancija jednog i drugog, pretpostavljam.
- "Nadam se da ti nisam dosadan"
Ne,uopce, izraz lica kao da mi upravo guras pod nos najsmrdljivije carape imam samo kad razgovaram sa zanimljivim ljudima. Treba li ti crtat?
Highlight veceri:
- "Oces sa mnom prosetat"/"Mogu li te nazvat sutra za kavu?"
- "Ne."
- "Zasto?"
- "Zato jer ne."
Radije bih setala s pijanim orangutanom. Doduse, nisi daleko od toga.
- "Jel to zbog momka?"
- "Ne."
Ne.
- "Je, zbog momka je. Ma necemo nista radit, samo cemo setat / pit kavu"
Aha. Oces rec da sam ja tebe veceras u ovih dvije minute odjeb-razgovora toliko ocarala da si sutra bez te kave neces moc zivit.
slijedi ultimativni argument:
- "Nece nitko znat."