Dragi moji gosti :)
Ovo je svojevrsna uvertira u lovačku priču. Upoznat ću vas sa mjestom radnje i ispričat ću vam nevjerojatnu crticu koja mi se dan prije priče dogodila tamo.
To što sam objavio ovaj post ne znači da morate prestati sa vašim minijaturama na prošlom postu! Naprotiv, sad ćete znati više i bit će vam lakše pogoditi ;)
Sretno!
:)
***
Blizu Gotalovca, Zagorskog mjestašca pored Budinščine nalazio se kamenolom.
Vrijedni radnici svakodnevno su odnosili komade brda - radili su to sve dok nisu posve iscrpli sav kamen iz velikog zelenog brijega omotanog šumom. Kad više nisu imali koristi od prirode otišli su ostavivši za sobom ranjenu planinu. Ostavili su i mnoge strojeve, od kojih je najupečatljivija bila dizalica za kamen - ružno, ogromno metalno stablo opkoljeno bijelim liticama protezalo se u vis skoro do šumskog zelenila na vrhu kamenoloma.
Priroda u tom kraju odahnula je kad su ljudi otišli. Onako povrijeđena i ponižena odlučila je popraviti štetu i usmjerila je jedan potočić da se probije kroz šumu prema kamenolomu. Potok je počeo slobodno padati preko najviše litice tvoreći uski blistavi slap. Nije dugo trebalo i stvorilo se jezero, voda je posve prekrila sve strojeve - prekrila je čak i onu ružnu visoku dizalicu. U jezero su nekako stigle i ribe, a ptice su se vratile u okolne krošnje potaknute žuborom vode, jedvo dočekavši odsustvo ljudi.
Jezero je, kažu, duboko pedeset metara. Do vode se može prići samo jednom stazicom usječenom među liticama. Promjer zelenog vodenog kruga nije niti stotinu metara. Površina je zelena samo zbog okolnih šuma - voda je u jezeru savršeno bistra i čista!
Kako su svuda naokolo litice, tako to jezero nema prave plaže - jedino što donekle sliči na plažu bio bi plićak na drugoj strani jezera. Da bi se došlo do tog plićaka mora se preplivati čitavo jezero, a tamo se onda može odmoriti ležeći na pijesku, u dvadesetak centimetara dubokoj vodi.
Dok se odmarate morate biti spremni na neobičnu pojavu - malene ribice dužine nekih pet, šest centimetara prilazit će vam, dodirivat će vas i plivati oko vas! Nevjerojatno je kako se nimalo ne boje ljudi! Zasluga je to sveopćeg mira što vlada oko jezera.
Prijatelj i ja došli smo na to jezero kasno popodne. Spustili smo se do jezera i bućnuli unutra. Prvi put sam bio tamo i bio sam oduševljen - takvu ljepotu usred šume nisam mogao ni zamisliti!
Uživali smo u kupanju neko vrijeme, plivali smo ronili i smijali se. Kad nam je dosadilo popeli smo se puteljkom natrag na jednu ravninu na početku puteljka - tamo gdje smo ostavili stvari. Brišući se ručnikom došao sam na rub ravnine i skoro mi se zavrtilo u glavi - ispod mene, duboko dolje, ležalo je jezero, divno, zeleno i mirno kao ulje!
"Hoćeš li skočiti?" - upitao me Ivica.
"Nisam lud!! Pa koliko ima odavde do dolje?" upitao sam?
"Petnaest metara" reče Ivica.
"Nema šanse, nikad nisam skočio ni sa dva metra visine!" rekoh ja.
"Na noge, vidi!" veli on, zatrči se pored mene i skoči!
Gledao sam ga kako pada. Primjetio sam i izbočinu u stijeni, par metara ispod mene - "Znači, kad skačeš moraš se malo i otisnuti, inače padaš na izbočinu! pomislio sam tad.
Bućnuo je u vodu, jako se čulo, i odmah je zaplivao prema puteljku. Pričekao sam ga da se vrati.
Došao je i rekao: "Sad ti!"
Skočio sam. Letio sam kroz zrak i bilo mi je sjajno, padao sam ko meteor!
Kad sam sletio tabani su mi udarili u površinu vode čitavom svojom ploštinom - osjetio sam jaku bol, skoro kao da sam udario u beton! Probio sam vodu stopalima i uronio duboko u jezero - bio sam iznenađen koliko je slatka voda rijeđa od morske i kako brzo tonem! Počeo sam plivati prema površini, udahnuo zrak i bio sam baš sretan - moj prvi skok sa petnaest metara bio je uspješno okončan!
Slijedeći put sam presjekao površinu vode nožnim prstima. Sad me više nisu pekli tabani - sad me pekla guzica! Onako zelen nožne prste sam usmjerio prema dolje i savinuo noge - noge su ušle glatko i bez greške a na putu vodi ispriječilo se moje dupe i razbilo se o površinu. Uh, kako se to čulo :)
Slijedeći skok imao sam noge ravno - tijelo mi je uletjelo savršeno, ali strahovito su me pekle ruke!
Neiskusan kakav sam bio uletio sam držeći ruke ispružene kao da skačem 'lastu' naopačke i dobio žestoki šamar duž cijele donje strane ruku!
Vrijeme je već podosta odmaklo pa smo se Ivica i ja dogovorili da ćemo skočiti zadnji skok pa otplivati na drugu stranu jezera. Skok mi je bio savršen, skoro ništa me nije peklo i mi smo krenuli. Doplivali smo do jednog mjesta blizu druge obale. Ivica je najednom počeo čudno plivati, plivao je okomito - glava mu je išla gore dolje kao da nešto traži stopalom.
Pitao sam ga što radi na što me on pozvao da dođem do njega. Doplivao sam i skužio da stoji! Maknuo se a ja sam stao na njegovo mjesto koje je bilo dosta duboko pa sam morao stajati na prstima. Stopalom sam istražio to na čemu stojim i iznenadio sam se kad sam skužio da stojim na pravokutniku čije su stranice bile svega dvadesetak centimetara!
"To ti je vrh dizalice!" rekao mi je Ivica.
Zatim smo otplivali do plićaka. Tamo smo se izvalili i uživali plutajući u ugodnoj vodi. Pogledavši preko jezera uočili smo da na jezeru više nismo sami - došlo je poveće društvo mladih ljudi.
Društvo je počelo plivati prema nama. Kad su stigli lijepo su nas pozdravili i otišli na drugi kraj plićaka. Tamo su plivali, ronili, odmarali, pričali i smijali se - njihovi glasovi su mi baš nekako godili nakon par sati tišine.
Nije dugo vremena prošlo a jedan je momak iz društva pored nas rekao da mora ići.
Pozdravio se sa svima i zaronio.
NIKAD GA VIŠE NISAM VIDIO!
Gledao sam gdje će izroniti. Ništa!
Gledao sam njegovo društvo - oni mrtvi hladni i dalje pričaju i smiju se!
Mislio sam da je lik možda kralj ronjenja pa da će izroniti kraj prilazne stazice - nije izronio ni nakon pet minuta!
Opet sam gledao njegovo društvo i baš nitko nije bio zabrinut!
Osjećao sam se glupo, pretpostavio sam da je neki zajebant i da mu je društvo već naviklo na to!
Ivica i ja smo šutke krenuli plivati prema natrag. Do doma smo se vozili bez riječi.
Pretpostavljam da je razmišljao o istome o čemu sam razmišljao i ja.
Nadam se da je zajebant.
O, kako se nadam da je zajebant!
:)
Post je objavljen 30.05.2005. u 11:19 sati.