U zadnje se vrijeme čuju razne pritužbe na uredničku politiku bloga. Iskreno, čudim se sitničavim dušama koje uvijek nađu neki prigovor, čak i kad se sve odvija savršeno.
Eto, nedavno je objavljena zbirka Ekran priče_03. U njoj sudjeluje desetak blogera, sa oko dvadeset priča. Dakle, petinu knjige napisali su blogeri.
I sad, neki su očekivali da će urednici bloga lukavo iskoristiti taj događaj u marketinške svrhe. Obavijestiti druge medije o literarnim uspjesima svojih blogera i tako začepiti usta malicioznim kritičarima, koji blogu i njegovim autorima odriču svaku vrijednost. Da se podsjetimo, neki od njih svojedobno su blog mutno definirali kao 'traljave intimne ispovijesti', a drugi su ipak nastojali oko jasoće i preciznosti, pa su ga bistro prozvali - kaljužom!
Većina prosječno snalažljivih ljudi iskoristila bi promociju Ekran priča i mahnuli bi spomenutim zlonamjernicima knjigom ispred nosa!
Većina bi, ali naši urednici ne!
Jer, oni su iznad prosjeka. Njihova moralna visina ne dozvoljava da se brane od udaraca, ma kako bolni bili i fatalno se odrazili na posjećenost, broj aktivnih korisnika (kojih i nema tako puno), te zaradu putem reklama.
Štoviše, vijest o izlasku zbirke nisu stavili niti na naslovnicu bloga!
Jer, čak i mrzitelji bloga povremeno zavire ovamo i nema smisla da ih shrvaju duševne boli, kad zamijete da su njihove negativističke procjene dovedene u pitanje.
I stoga razdragano kličem: ponosna sam što pišem na blogu, koji je vođen visokohumanim i moralnim načelima, a ne nedajbože, željom za zaradom!
Zato, dok nas nepoštena piskarala nemilice pljuju, mi krotko šutimo i tajimo naše uspjehe!
Tako treba, bravo!!!
Slično su počeli i prvi kršćani, pa eto - dokle su dogurali!
U tom duhu, predlažem da se zakopamo u katakombe, a najčitanije blogere razapnemo na križ. Priča se da se na tome već vrijedno radi, pa neka, baš mi je drago.
A za uspjeh i napredak bloga pobrinut će se božja providnost!
I zaista, jučer na placu, baš preko puta crkve, primijetih štand sa tekstilnom robom, izloženom po studioznom modelu teorije kaosa. Marketinški izobražena voditeljica prodajnog mjesta, građanka romskog podrijetla, neumorno je pjevala prelijepi propagandni song:
Majice, majice,
vadite kunice!
Šta piše ne znamo,
jel' marka nekog pića?
Nema veze, kad su samo
dvanajest kunića!
Proguram se kroz buljuk zainteresiranih starčića i staričica iz obližnje ubožnice da pogledam to čudo izbliza, a na majicama, zamislite samo, piše - b l o g, aha!!!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 29.05.2005. u 22:43 sati.