A moram malo i o Politici... Čitam nekidan kolegu Collinsa i njegovo izvješće o senzacionalnom pronalasku nekakvog MiG-a u iračkoj pustinji, pa me to podsjetilo da probam napisat nešto o dragom nam svjetskom policajcu.
Nisam militantni amerikanofob, dapače, mnoge stvari iz Amerike mi se sviđaju, ali ovdje ću navest samo ono što me nervira, najčešće iz politike i ekonomije te zemlje. Elem, some things I hate about America:
Prvo i osnovno, trenutni predsjednik Bush. Treba li o njemu trošiti riječi? Samo jedna od slavnih izjava je "I know that human being and fish can coexist peacufully." a ostale možete pronaći ovdje. Osim sumnjive pameti i sumnjivih rezultata izbora neke od njegovih odluka su dalekosežno unazadile svijet. Ajmo od manjih ka većima.
Odbio ratificirati protokol iz Kyota kojim se smanjuje emisija CO2 u atmosferu. SAD su najveći zagađivač i njihovim nesudjelovanjem u smanjenju emisije CO2 pada u vodu ikakav ekološki plan.
Odbija priznati nadležnost Međunarodnog suda za ratne zločine za američke vojnike. E, tu mu priznajem dalekovidnost. Nakon zadnjih događaja s mučenjem zarobljenika u Iraku, sigurno bi pokoji američki general imao o čemu pričati s Carlom. Ali to ipak ne sprečava SAD da licemjerno ne uče ostatak svijeta poštivanju ljudskih prava. Uostalom, pogledajte odličnu karikaturu Nika Titanika na tu temu.
Bushova vanjska politika se svodi na uređivanje svijeta na vlastitu sliku, a bogme ta mi slika nije prelijepa.
Druge metode amerikanizacije su suptilnije, ali ne manje agresivne. Medijska potpora svih junačkih podviga ide kroz sveprisutni CNN, a gospodarska kroz multinacionalne kompanije. Primjer gospodarske nekorektnosti su recimo ekstremne zaštita intelektualnog vlasništva radi profita. Jake farmaceutske kompanije su nedavno odbile ukinuti patent na lijekove za AIDS čime bi oni postali dostupniji zaraženima u siromašnim dijelovima svijeta, gdje ih je i najviše. Razlog: profit koji bi izgubile.
Također, američke firme sve više koriste jeftinu radnu snagu siromašnih zemalja, pritom ne osiguravajući minimum radničkih ni ljudskih prava i uvjeta rada. Takve tvornice nazvane su sweatshopovi i ovdje možete pročitat o tome.
McDonalds je postao simbol borbe protiv takvog načina poslovanja a ovdje možete čitat o njihovim grijesima.
Ima toga sigurno još, ali ovo je dovoljno da se upitamo želimo li unipolarni svijet s Amerikom kao liderom. Sreća je da i u samoj Americi postoji jaka opozicija ovakvom stanju stvari i to je jedna stvar koju mi je draga kod njih.
God bless America, ali zaboga, maknite klauna iz Bijele kuće.
Post je objavljen 12.05.2004. u 09:48 sati.